Paša od Grahova i Vlašić Miloš

0001 Silan paša pade na Grahovo,
0002 K njemu hage i begovi dohode,
0003 Pozno dođe bego od Novoga,
0004 Pozno dođe, ema ljucki dođe,
0005 Dovede mu kravu jalovicu,
0006 I donese ovna pečenoga,
0007 I uz ovna masla sedam okah.
0008 Sjede bego paši uz koljeno.
0009 No ga pita paša od Grahova:
0010 "Đe si bio, bego, vjerna slugo?"
0011 Bego mu je riječ besjedio:
0012 "Ja nijesam mogao ostavit’,
0013 "Ostaviti u Novome gradu
0014 "Od dva brata dva Mateljevića
0015 "Od Drobnjakah krvave krajine,
0016 "Od njih jedni jadni odoljeli,
0017 "Robe robe, a sijeku glave.
0018 "Ne sijeku ka što se siječe,
0019 "No sijeku na četiri trupa,
0020 "A vješaju na četiri stupa;
0021 "Mi hoćemo ostavit’ Novoga."
0022 Kad to začu paša od Grahova,
0023 On u vojsku izbači telara.
0024 Telar vika tri bijela dana:
0025 "Je li bula Ture okotila,
0026 "Ko će posjeć’ dva Mateljevića,
0027 "Dobro će ga paša darivati:
0028 "Dati će mu dvije puške male,
0029 "I suviše hiljadu cekina,
0030 "Držaće ga kako svoju glavu."
0031 No se niko naći ne smijaše,
0032 Do se nađe Lašiću Milošu,
0033 On u oči paši govorio:
0034 "Nemo’ mene, pašo, prevariti,
0035 "Ja ću posjeć’ dva Mateljevića,
0036 "To su mene oba sestričića."
0037 Paša njemu božu vjeru daje,
0038 Da ga za to prevariti neće,
0039 I dade mu stotinu Turakah.
0040 Povede ih Miloš u Drobnjake,
0041 Pa ih Miloš sramno naučio:
0042 "Zapanite oko b’jele kule,
0043 "Ja ću uljest’ u kulu unutra,
0044 "Dofatiću gusle javorove,
0045 "Učinjeću zabun u dvorove,
0046 "Vi udrite na bijelu kulu."
0047 Tade Miloš u kulu ušeta,
0048 A skočiše dva Mateljevića,
0049 Zagrliše svojega ujaka,
0050 Pa boleće pitaju ujaka:
0051 "Pade li paša na Grahovo?
0052 "Je l’ ti štogođ paša ostavio?"
0053 No im Miloš tade besjedio:
0054 "Veli mi je kami ostavio."
0055 No govori Mateljević Janko:
0056 "A ne boj se, moj ujače dragi,
0057 "Dobro te te sestrići poplatit’,
0058 "Od svašta ti dio učinjeti,
0059 "I vrh toga stotinu cekinah,
0060 "To se tebi ni poznati neće."
0061 A tader se Miloš posilio,
0062 Stade Miloš uz gusli pjevati,
0063 Tade Turci udriše na kulu.
0064 No ih viđe Ružica đevojka,
0065 Vika mlada Janka i Novaka
0066 I ujaka Vlašića Miloša:
0067 "Udrite, rđa ve ubila"
0068 "E ni Turci kulu poharaše."
0069 Skočiše dva dobri junaka,
0070 Pa se biju iz bijele kule,
0071 I ubiše dvanaest Turakah,
0072 Pa iz kule oba iskočiše,
0073 Da sijeku od Turakah glave.
0074 A za njima Vlašiću Milošu,
0075 Pa upali sjajna džeferdara,
0076 Te pogodi Mateljević-Janka,
0077 Slomio mu nogu pod koljenu.
0078 Vika Janko: "haj, đe si, Novače!"
0079 Na njega je Novak doskočio,
0080 Brata Janka na pleći bači,
0081 Pa pobježe sa njim uz planinu.
0082 No ga ćera Vlašiću Milošu,
0083 Drugom Miloš pali džeferdara,
0084 Te pogodi dva Mateljevića,
0085 Jednoga ubi proz drugoga.
0086 Vika Turke, te ih posjekoše,
0087 Pa im b’jelu kulu poharaše,
0088 I Matelju starca ufatiše,
0089 I Jankovo dvoje đece ludo,
0090 I Ružicu lijepu đevojku,
0091 Povedoše paši pod šatoru.
0092 Veliki šemlak učinješe,
0093 Ružu paši za ljubu dadoše.
0094 No Matelji paša govorio:
0095 "Matelja, božji zlosretnjiče,
0096 "Što đecu od zla ne razbija?"
0097 A Matelja paši govorio:
0098 "Ču li me, pašo od Grahova,
0099 "Mnogo sam ih nuka i korio,
0100 "Da sijeku po krajini Turke."
0101 Tade reče Lašiću Milošu:
0102 "Što ih gledaš, dragi gospodaru,
0103 "Zakolji ih dvoje đece ludo,
0104 "Da ne ostanu vučad od vučadi."
0105 No ih ne da Ružica đevojka:
0106 "A ne, pašo, dragi gospodaru,
0107 "Ne izgubi i sreću i dušu."
0108 Tade paša riječ govorio:
0109 "Kopiljane, Lašiću Milošu,
0110 "Bud’ li si sebe oči izvadio,
0111 "A da kako bi mene ostavio?"
0112 Pogleda okom na dželata,
0113 Manu dželat, pos’ječe mu glavu,
0114 Pa Matelji đecu poklonio
0115 I Ružicu lijepu đevojku:
0116 "Haj, Matelja, na svoje dvorove,
0117 "Te podiži tiće sokolove."