Paslo konja mlado momče

Paslo konja mlado momče,
Paslo konja spram mjeseca;
Prepade se od mjeseca
I zabježe za goricu.
Al’ za gorom oganj gori,
Oko ognja kolo igra,
U tom kolu djevojčica.
On se vata do djevojke,
Umori se, oznoji se;
Pak se maši u njedarca
Te izvadi svilen jagluk,
Utr sebe, pa djevojku;
Pak djevojci jagluk dade:
“Naj ti, dušo, svilen jagluk,
Oper’ mi ga, ubjel’ mi ga!“
Suze roni djevojčica:
“Kako ću t’ ga ubjeliti?
Raki-sapun poskupio,
Bistra voda presanula,
Jarko sunce pomrčalo.“