O smrti Velikog Vojvode Mirka Petrovića Njegoša

(1870)  Pisac: Risto Milić

Nesta Mirko, dika svoga roda,
Aoh! tuge i žalosti teške;
Zađe zv’jezda sjajna s našeg svoda,
Nesta glave hrabre i viteške!

Smrt naprasna zgrabi u svom pl’jenu
Crne Gore ponosita sina.
Koji s krvlju svaku obli st’jenu,
Braneći je od zlotvora kivna.

Nesta Mirko — Leonida hrabri,
Što s Grahovcem v’jenac slave steče;
Nesta Herkul sproć’ Osmaná slabih,
Kog srbkinja skoro rađat’ neće!

Tuži Goro svog slavnog viteza,
Al’ u žalost srce ne rastuži:
Ti imadeš vrla dična Kneza,
Koji Srbstvu na utjehu služi.

On će tebe rukovodit’ mudro,
Hrabro branit’ slobodu ti svetu;
On će srušit’ braće robstvo hudo,
I nadjačat’ Tursku silu kletu.

Dičnog oca on je soko sivi,
Cjelom Srbstvu dika i uzdanje;
U njemu ti isti Mirko živi,
Te će rodu ljute vidat’ rane.

S njim ćeš Goro sa junaštvom tvojim
Održati u rodu prvenstvo;
Blaži tugu s vrlim Knezom svojim,
Mirka čeka vječito blaženstvo!

Izvor

Milić R. 1870. Serbobranke: lirične rodoljubne pjesme. Na Cetinju, u državnoj Pečatnji. str. 4.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Risto Milić, umro 1910, pre 114 godina.