O nebesna iskro sveta,
Anđeoski divan stvore,
Naprsnico ljepšeg sv'jeta,
Za kojim mi srce gore.
Prijateljstvo! tebi, eto,
V'jence vijem od nevena,
Da nakitim ime sveto
Tvoga roda i plemena.
Šta su blaga zemna ova,
Prema sv'jetnom licu tvome?
I krioca sokolova
Pram' poletu anđelskome?
Ti si odblesk živog Boga,
O, nebesna šćeri mila!
Ml'jekom raja nebeskoga
Ljubav te je zadojila.
Ti, na kril'ma v'ječne slave,
Lebdiš kano i svetinja,
Razbijajuć burne strave,
Sred pučine mora sinja,
Ti sastavljaš kraje sv'jeta
Ognjem ljubve plemenite,
Iz ljubavi milog cv'jeta
Dare siplješ ljekovite!
Rajska sliko od milosti,
Otkad svijet sebe znade,
Ti si kruna svih radosti,
Što ih nebo zemlji dade!
Vedra čela, sv'jetla lika,
Il si draža, il' milija,
S tvog pogleda i oblika,
Jarko sunce ljepše sija!
Blaga kano melem blagi,
Strašna kano muka ista,
Na čemu ti alem dragi,
Od vjernosti vječno blista!
S prijestola višnjeg cara,
V'jenac ti se slave vije,
Pred svetinjom tvog oltara,
Prašna noga stat' ne smije!
Gdjeno srce srcu zbori,
Gdje je pravda i istina,
Gdje ljubavi oganj gori
Tam je tvoja carevina!
Carstvo tvoje gdje doseže,
Tamo nije lasno doći,
Da kako li silno veže,
Divna veza tvoje moći.
