O NOVOJ GODINI 1889.
S novim ljetom hoćeš pjesmu novu!
Evo ću ti otpjevat kakovu
Ne spjevaše nikom, još pjesnici,
Vanobičnu pjesmu
Vanobičnoj tebi čarobnici.
Nijesi se, dušo, ti rodila
Ni k'o druge mome odgajila;
Ti si zorom jednog krasnog dana
Izlećela čarom
Iz mirisna skuta cv'jet — ljiljan
U svoje te naručje uzela
I pod nebo vila uznijela;
Tu od jutra do mraka te tiho
Vjetric prema suncu
U kol'jevci zlatne magle njih'o.
Dojila te biser — rosom Zora,
I cvijećem oblačila s gora;
A slavuj te zboriti učio
Tol' umilno, da je
Sam pred tobom najzad zan'jemio
Tak' odraslu kad te viđe vila,
S nebesa te vesela spustila
Meni, svomu pjesniku, na grudi,
Da raznesem pjesmom
Ime tvoje kud god ima ljudi.
