O, ustaj i gledni!. . .
O, ustaj i gledni!. . .
Pogledaj, patniče, onu zgradu tamo:
Naerenu, trulu i već sklona padu,
Kako se povija i tamo i amo,
U korovu cela obrasla i smradu.
Pogledaj i vidi kako iz tog šljama
I smrada, što viri iz te zgrade gnjile
Bije memla, truleš k'o iz groba sama,
I kako svud zmije i gušteri mile. . .
Osećaš li vazduh nečist i pun smrada
Kako guši, truje? I vidiš li crve
Kako gmižu zgradom koja se raspada,
I kako joj temelj kao prah se mrvi?
No ti, jošte spavaš!. . . O, ustaj i gledni:
To sad izumire ovo društvo trulo,
Od kojeg ti patiš, najamniče bedni,
I koje ti jaram na vrat nametnulo!. . .
Preni se i oči uspale protari,
I oslušni trubu što u borbu zove,
Pa pristupi kolu u kome drugari
Tvoji već se bore za ideje nove!
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milan Nestorović, umro 1916, pre 108 godina.
|