Oj Osječe, na bedemu gradu



[Oj Osječe, na bedemu gradu]

Oj Osječe, na bedemu gradu,
Mome dragom na urlab[1] ne dadu!
Bubanj bubnja, a svirala svira,
Sad moj dragi kroz Os'jek maršira!
Bole li te noge marširajuć', 5
I bijele ruke, muštrajući,
Bijela pleća, telećak noseći?
"Ne bole me noge marširajuć',
Ni bijele ruke muštrajući,
Bijela pleća, telećak noseći - 10
Ko što m’ boli srce za djevojkom!"



Reference uredi

  1. urlab (germ.) - odmor, odsustvo

Napomene uredi

Uz zbirku Mileusnića:

Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 55-2 (X) br.16

111. VISOKA JE JANjINA PLANINA - pesma sa poznatim početnim stihom (samo promenjeni nazivi planina); nezabeležena varijanta.

Izvor uredi

  • Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 330.