Oj, mladosti, najmilije doba
Oj, Primišlje, selo umiljato,
Momci srebro a đevojke zlato.
Oj, Primišlje, izmeđ’ dvije vode,
U tebi su cure k’o jagode.
Čija kola idu preko polja? 5
Kojbi vrani — to su Primišljani.
Volim mlada gledat’ konja vrana
I na njemu mojega dragana.
Pitaju me iz koga sam sela:
Iz kamena ružica rumena, 10
Vita jela s kordunaških brda,
Proja me je othranila tvrda.
Mene mama zove od ovaca:
„Na ti proje, milo janje moje.“
A ja slušam, srce ne da mira, 15
Otkud dragi na dvojnice svira.
Vjetar duva, kopito se čuje
Kad moj dragi konja projahuje.
Srce mi se u njedrima trese
Kad mu vjetar razmahuje rese; 20
Kad na vjetru griva mu vijori,
U mom srcu vatra se razgori.
Momak kremen a đevojka stijena,
Od kamena mekša je rođena;
Al’ uz stijenu, kad je ljubav prava, 25
K’o perje se kamen razmekšava.
Nema vatre bez cerovih drva,
Ni ljubavi kao što je prva.
Lišće pada i nestaje cvijeća,
Srce kuca i na nju me sjeća. 30
Neke cure dukati udaju,
Ja sirota, mene će ljepota.
Ne meću se dukati na cvijeće,
Već na smeće koje niko neće.
Svi mi vele da sam ja malena, 35
Ja sam mome dragom do ramena.
Malena sam a dika je veća,
Volimo se godina je treća.
Ja malena ali sam vatrena,
Blago onom čija budem žena. 40
Mome licu ne treba pomade,
Samo jedna čaša vode ladne,
Nijesam lijepa, nijesam ni bogata,
Al’ mi kažu da sam umiljata.
Milan mi je ime najmilije, 45
Možda zato što je moje zlato.
Usta ljube što im se namane,
Srce neće nego svoje cvijeće.
Ni moj dragi nema svoje mame,
Siroče se savilo uza me. 50
Svaka lola ore na dva vola,
Moja dika na četiri bika.
Udaću se al’ na jesen neću,
Već na drugu pa bilo za slugu.
Preli dragi, a preliću i ja, 55
Ja sam tvoja pa više ničija.
Moja draga malo durnovita,
Mene voli al’ je ponosita.
Još je moja ne dodirnu ruka,
To je teška na srdašcu muka. 60
O moj babo, prodavaj volove,
Pa mi spremaj prošnju i svatove.
Oj mladosti, najmilije doba,
Kad bi mogla trajati do groba.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
