20.
Očekivanje
Jadrane, Jadrane, vodo široka,
Vodo plavetna, vodo miljena,
Vidje li gdjegod moga dragana?
I puna jedra, jedra preb'jela
Kô ove grudi moje nabrekle
Vatrom, ljubavi, ognjem, tugama?
Ej, pusto more, vodo Jadrana,
Vidje li gdjegod moga dragana?
Šta mi to šapće talas tanani?
Pro čistog p'jeska što se rasplinja
Kô riječ u snu? Šta li to kaže?
... Ej, veče sumorno!...
Na obalama bez mog dragana,
Bez zagrljaja, pjesme, poljupca,
Bez sm'jeha slatkog, slatkog šaptanja,
KÔ tužni dvori pošlje pogreba –
Ej, veče pusto plavog Jadrana!...
Sumorno, prazno bez mog dragana!...
Oj, noći, noći, tugo bez kraja!
Sanjiva, mila, slatka i nježna,
Sa nebom, s modrom šumom maslina,
Zamuklom, mirnom kao molitva,
Kô tužna ljubav bez svog dragana; –
Prelita zrakom bl'jedog mjeseca,
I puna slatke čežnje sanjive, –
Ej, noći, noći slatka, lagana,
Vidje li gdjegod moga dragana?...
Sa crkve stare zvono udara –
Jutarnje Bogu! – Molitva čista,
Umita nadom, prelita Bogom,
Bistra i tiha, kô zora ista
Diže se nebu... “Čuvaj ga, Bože!”
Jedina riječ što srce može
Kazat' u bolu!...
Gle, brod na moru,
Čuje se pjesma! Slatka, radosna!
O, srećo moja, moja sladosti!
O, zoro sjajna, zoro lagana
Eto mi, eto, moga dragana!
Montana, 24.VII 1904.
