Aleksa Šantić

Ja znam, snovi moji nisu pusta varka:
Tvoje rane tebe zaboljeće teže,
I šiknuće ključ tvoje krvi svježe,
I vihorom muka probudićeš Marka...

Sve do kosti tvrde ostruge željezne
Razgrepšće ti meso. Neka! Ljut i opor
Tako samo i ti sinućeš na otpor,
Kô lav kada silan u osveti grezne.

I vrata slobodi smrt velika, jednom,
Otvoriće tebi svojom rukom lednom -
Tvoja zora biće purpur tvoje rane...

Sada ćutiš mutno, kao oblak oni...
No ja znam, taj oblak što ga bura goni
Najzad svojim krepkim gromovima plane...