Od Zorke Joksimović, rođ. 1907. u Lenovcu, čula od tetke Živke.
Pesmu zabeležio Ljubiša Rajković.
Žetelačka. Slušao sam je u Grlištu od Zorke Joksimović, rođ. 1907. u Lenovcu. Pesmu je upamtila od tetke Živke. Jedan potes u ataru Vražogrnca zove se Tatarna i o njegovom nazivu Dragoljub K. Jovanović zabeležio je zanimljivo predanje („Crna Reka“, Glasnik SUD, knj. LHH, 1880). S istim motivom je i ova pesma: (koju sam slušao od više pevača):
Oblagala se Milena
sas starejega devera
golemu njivu da požnje,
da požnje i da usnopi
i u krstine da zdene,
pa si ponela ljuljčicu
pa ju na medžu vrzala
i uz ljuljčicu vurčicu.
Požela i usiopila
i u krstine zdenula,
a kad na medžu izlezla —
mrtvo detence u ljuljku!
Mica Branković iz Koželja pevala mi je ovako („Razvitak“, br. 3, 1974, str. 88):
Oblagala se Velika,
Velika, bela Bugarka, itd.
Razvijeniju varijantu zapisao je Svetislav Prvanović od Branislave Prvanović rodom iz Vitkovca („Timočke starine i jezik“, Zaječar, 1973, str. 114). Od Nikole Pavlsvića iz Mužinca slušao sam i žetvarsku pesmu „Vredne li su žetvarke devojke“ („Razvitak“, br. 4—5, 1975, str. 90).