Opet to isto
(Iz Paštrovića)
Čuva Pavle u Moraču ovce,
Čuvajući zlaćen đerdan nađe,
Pa mi stade Pavle promišljati,
Kome će li đerdan darovati:
Da ga dadem miloj majci svojoj, 5
Biće žao ljubi il' sestrici;
Da ga dadem ljubi il' sestrici,
Biće žao miloj majci moJoj,
Misli Pavle na jednu smislio.
Meće đerdan u njedra bijela, 10
Pa mi ide dvoru bijelome,
Pa doziva milu majku svoju:
„O za Boga, mila moja majko,
„Ja ti čuvah u Moraču ovce,
„Čuvajući trudan san zaspao, 15
„Uljeze mi zmija u njedarca,
„Izvadi je, moja mila majko.“
Ma je njemu govorila majka:
„Ne bih ti je, sinko, izvadila,
„Ako će ti oči izvaditi.“ 20
On doziva milu sestru svoju:
„Bogom tebe, mila sestro moja,
„Izvadi mi zmiju iz njedarca.“
Ma je njemu sestra govorila:
„Ne bih ti je, brate, izvadila, 25
„Ako će ti srce izvaditi.“
On doziva dragu ljubi svoju:
„O za Boga, draga ljubo moja,
„Izvadi mi zmiju iz njedarca."
Zavrćala ruke do lakata, 30
Meće ruke u njedra bijela,
Izvadila zlaćena đerdana.
