* * *
Opet to, malo drukčije
(Od Dubrovnika)
Siđele su tri đevojke,
Na ridu, na kamenu,
A u lugu zelenome.
A u lugu bumbul poje,
Poj, Ajke, dušo moja, poj![1] 5
Među sobom govorile,
Šta bi koja najvolija;
Najstarija govorila:
"Ja bih đerdan najvolija."
A srednja je govorila: 10
"Ja bih kavad najvolija."
A najmlađa govorila!
"Lude li ste, druge moje
"Šta je đerdan pri dobroti?
"Šta li kavad pri ljubavi? 15
"Ja bih dragog najvolija."
|
|
Reference
- ↑ Ovako se u pjevanju, pripijeva uza svaku vrstu.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 344-345.
