* * *
Opet to, malo drukčije
(Od Dubrovnika)
Đevojke su bostanj posadile
Oko ana i oko amama,
U bostanju tri soFe sadile:
Jednu sofu crven' garoFilja,
Drugu sofu sitna bosioka, 5
Treću sofu rumene ružice;
Navrani se momče neženjeno,
Đevojkama bostanj pogazio
Ljuto kunu lijepe đevojke,
Ko je njima bostanj pogazio: 10
Među sobom mlade vijećale:
"Da ištemo svilu po veziljah
"I ibrišim konce po terzijah,
"Da spletemo mrežu plemenitu,
"Da zapnemo okolo amama, 15
"Ne bi l' smo ga živa ufatile."
Kako rekle, tako učinile:
Zaiskaše svilu po veziljah
I ibrišim konce po terzijah,
Sapletoše mrežu plemenitu, 20
Zapeše je okolo amama,
Pak je njima Bog i sreća dala,
Ufatiše ono momče mlado,
Što je njima bostanj pogazio.
Među sobom vijeć' učinile, 25
Kojom će ga smrti umoriti:
Jedna veli: "Da ga zakoljemo:"
Druga veli: "Da ga utopimo;"
Treća veli: "Da ga ubijemo."
Al' govori jadno momče mlado: 30
"Njesam jagnje, da me zakoljete;
"Nit' sam riba, da me utopite;
"Nit' sam zmija, da me ubijete;
"Neg' sam junak, da me objesite,
"O zlu drvu, đevojčinu grlu." 35
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 412-413.
