* * *
Opet to, malo drukčije
(Iz Gornjega Primorja)
Klela se đevojka
Vjenca ne nositi,
I vinca ne piti,
Ni rabra ljubiti;
Al' kad mi je doša' 5
Ves'o Đurđev danak.
Kaja se đevojka
V'jenca ne nositi:
"Ah! teško si meni
"Mladoj neudatoj! 10
"Što se zavjetovah,
"V'jenca ne nositi."
A kad mi je došlo
L'jepo vinoberje,
Kaja se đevojka 15
Vinca da ne pije:
"Ah! teško si meni!
"Ludo l' s' zavjetovah,
"Da vinca ne pijem!"
A kad mi pak doše[1] 20
Duge zimske noći,
Kaja se đevojka
Rabra da ne ljubi:
"Ah, teško si meni,
"Moj ludi zavjete: 25
"Što l' se zavjetovah
"Rabra ne ljubiti!"
|
|
Reference
- ↑ doše skraćeno od dođoše
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 350-351.
