* * *
Opet to, malo drukčije
Obvila se bela loza vinova
Oko grada oko bela Budima;
To ne bila bela loza vinova,
Već to bilo dvoje mili i dragi,
Oni su se u mladosti sastali, 5
A sada se u nevreme rastaju,
Jedno drugom na rastanku govori:
"Pođi, dušo, pođi, srce, u napred,
"Ti ćeš naći jednu bašču građenu,
"I u bašči bokor ruže rumene, 10
"Ti uzberi jedan stručak ružice,
"Pa ga metni u nedarca do srca!
"Kako vene onaj stručak ružice,
"'Nako vene srce moje za tobom."
Ono drugo na rastanku govori: 15
"A ti pođi malo, dušo, u natrag,
"Ti ćeš naći jednu goru zelenu
"I u gori bunar voda studena,
"U bunaru jedan kamen mermera,
"Na kamenu jedna čaša srebrna 20
"I u čaši jedna gruda snežana;
"A ti uzmi onu grudu snežanu,
"Pa je metni u nedarca do srca:
"Kako kopni ona gruda snežana,
"Nako kopni srce moje za tobom." 25
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 418.
