Opet nevjera ljube Grujičine



Opet nevjera ljube Grujičine

0001 Šator penje Novaković Gruja
0002 Na veliku putu drinopoljskom,
0003 Baš na putu kud prohode Turci.
0004 Kad je Gruju sanak obrvao,
0005 On besedi svojoj vernoj ljubi:
0006 „Počuvaj mi, ljubo, vernu stražu
0007 Dok ja legnem sanak boraviti,
0008 Da ne dođu Turci janjičari,
0009 Da mi bele ne savežu ruke!”
0010 Leže Gruja sanak boraviti,
0011 A ljuba mu vernu čuva stražu.
0012 Podigle se magle i praovi,
0013 Al’ besedi dijete Števane:
0014 „Ajde, majko, da budimo babu,
0015 Evo idu Turci janjičari!”
0016 Njemu veli ljuba Grujičina:
0017 „Nisu Turci, već su tvoji ujci!”
0018 Al’ besjedi dijete Števane:
0019 „Nisu ujci, već su ono Turci,
0020 Veće ajde da budimo babu!”
0021 A kad Turci još pobliže bili,
0022 Ona skida sa ruku prstenje,
0023 Pa ih daje detetu Števanu;
0024 „Idi, Števo, u zelenu travu,
0025 Pa se igraj sa zlatnim prstenjem!”
0026 Ode Števa u zelenu travu
0027 Da se igra sa zlatnim prstenjem.
0028 Kad stigoše Turci janjičari,
0029 Oni Gruji savezali ruke,
0030 Svezali mu ruke naopako,
0031 Pa pođoše s Bogom putovati;
0032 Ljubu kučku meću na Konjica,
0033 Dete Števa ide pored Gruje.
0034 Al’ besedi dijete Števane:
0035 „Ne mogu ti putovati, babo,
0036 Jer me bolu moje male none!”
0037 Njemu veli Novaković Gruja:
0038 „Idi, Števo, te se moli majki
0039 Ne bi li te na konja primila!”
0040 Ode Števa da se moli majki:
0041 „Ne mogu ti putovati, majko,
0042 Mene bolu moje male none,
0043 Već me primi na konja dobroga!”
0044 Udara ga ljuba Grujičina,
0045 Udara ga trostrukom kamdžijom;
0046 Kako ga je lako udarala,
0047 Crna krvca kroz košulju vrca.
0048 Vrišti Števa kano zmija ljuta,
0049 Pa on ide roditelju svome.
0050 Kleče Gruja na desno koleno,
0051 Metu Števu na pleće junačko,
0052 Pa pođoše s Bogom putovati.
0053 Di su Turci konak kondisali,
0054 Oni s’ onde šator razapeli,
0055 Pa sedoše veče večerati,
0056 I međ’ njima ljuba Grujičina.
0057 Besede joj Turci janjičari:
0058 „Mala t’ fala, ljubo Grujičina,
0059 I tvojemu stastu i vozrastu
0060 I tvojemu liku gospodskome!
0061 Šta je tebi, ljubo, dodijalo,
0062 Dodijalo po gori odeći,
0063 Pa za Grujom đerđev prinoseći?”
0064 Pa legoše sanak boraviti,
0065 I međ’ njima ljuba Grujičina;
0066 Pa pospali Turci janjičari,
0067 Pospali su kano i zaklani.
0068 Al’ besedi Novaković Gruja:
0069 „Ti otidi, dijete Števane,
0070 I ukradi od majke noževe!”
0071 Al’ otide dijete Števane,
0072 Pa ukrade od majke noževe.
0073 Reče njemu Novaković Gruja:
0074 „Sad prisecaj babine konopce!”
0075 Koliko je Števa prisekao,
0076 Toliko je Gruja prikinuo,
0077 Te je bele odrešio ruke.
0078 Uze Gruja srebrne noževe,
0079 Pa otide pod šatora Turkom,
0080 I on pokla Turke janjičare,
0081 Kao jaganjce o Đurđevu danku,
0082 Pokriva ji laki japundžeti,
0083 Pa besedi svojoj vernoj ljubi:
0084 „Ajde,ljubo, ajde da bežimo,
0085 Pospali su Turci janjičari,
0086 Pospali su kano i poklani!”
0087 Ali đipi ljuba Grujičina,
0088 Pa povika ljuba Grujičina:
0089 „Ajt’ na noge, Turci janjičari,
0090 Od naglosti na gole konjice,
0091 Od hitrina u košulji tankoj─
0092 Grujica je odrešio ruke!”
0093 Uvati je Novaković Gruja,
0094 Pa joj bele savezao ruke,
0095 I on sede na dobrog konjica,
0096 Dete Števu metu na konjica,
0097 Ljubu kučku vodi pored konja,
0098 Odvede je dvoru bijelome,
0099 Zakopa je zemlji do kolena,
0100 Još joj skupi kosu na vrh glave
0101 I posuo praom i sumporom,
0102 Pa je svojoj besedio ljubi:
0103 „Il’ mi voleš lučom svijetliti
0104 Il’ mi voleš sablju celivati?”─
0105 „Ja ti volem lučom svijetliti,
0106 Nego tvoju sablju celivati,
0107 Sablja ti je od svašta skrnavna!”
0108 Sede Gruja veče večerati,
0109 Zapali joj kosu na vrh glave,
0110 Te je njemu lučem svijetlila
0111 Dok je Gruja veče večerao.



Izvor uredi

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.