Opet bećar Ibraim pije uz ramazan vino

0001 Silne vike caru dosadiše
0002 Na Turčina bećar’ Ibraima
0003 U Mostaru gradu bijelome:
0004 E on ljubi trides’ udovica
0005 I suviše devet đevojakah.
0006 Sve biše jade oprostili,
0007 No ne mogu ovo oprostiti Turci
0008 To ljubi Zlatku kadinicu
0009 I ne posti posta ramazana
0010 Ni vjeruje sveca Muhameda,
0011 Nogo pije uz ramazan vino
0012 I u njega prisipje šerbet medovinu.
0013 Za njega je care opravio,
0014 Dovedoše caru Ibraima,
0015 Šnjim se care razgovorit’ pođe:
0016 ”O Ibraime, jedan zulumćaru,
0017 Je li istina što mi kažu ljudi
0018 E ti ljubiš trides’ udovicah?”
0019 No Ibraim dočekat’ ne može,
0020 Dokle caru po istini kaže:
0021 ”Čuješ li me, gospodaru dragi,
0022 Što se plaču bez nevolje Turci?
0023 Ako ljubim trides’ udovicah –
0024 Da ne ljubim njihno b’jelo lice,
0025 Udovice bi se poudale,
0026 One rane trides’ đetićah,
0027 Ciknula bi đeca po sokakah,
0028 Tebe bi se Mostar iskopao;
0029 A što ljubim devet đevojakah –
0030 Donose mi bilje od planine,
0031 Svko bi se na njih prevario;
0032 A što se za kadiju srče Turci –
0033 Da ne ljubim Zlatki b’jelo lice,
0034 Zlatka bi se damno preudala,
0035 Njegov bi se hodžak zatvorio,
0036 On je bio bruka od nastanja;
0037 Što ne postim posta ramazana
0038 Nego pijem u ramazan vino –
0039 Svako posti za svoju dušu,
0040 Vino mi je vinograd rodio,
0041 A med su mi pčele donijele!”
0042 Tade reče care od Stambola:
0043 ”Aferim ti, bećar’ Ibraime!”
0044 Darova ga stotinu cekina
0045 E ga care na dvore opravio.
0046 To je bilo kad se činilo.