Omer momče i Hasan-aginica
Sitno vezla Hasan-aginica,
Konce suče Zaovičić Omo,
Jošt da veli Zaovičić Omo:
"Dajinice, Hasan-aginice!
"Kad te ljubi moj mio dajidža, 5
"Stoji l' škripa dibe i kadife?
"Stoji l' zveka biser' i dukata?"
Kad to čula Hasan-aginica,
Đerđevom je o tle udarila,
Pa pobježe uz bijelu kulu, 10
A za njome Omo pristajaše:
"Povrati se, moja dajinice!"
Ne šće mu se povratiti mlada,
Već otide kuli u odaju,
Te govori agi Hasan-agi: 15
"Hasan-aga, mili gospodare!
"Jali smakni sestrića Omera,
"Al' ću bježat' u rod u matere,
"Ili ću se mlada objesiti."
Žao agi sestrića Omera: 20
"Kako ću ga jadan pregorjeti?
"I kakvom ga mukom umoriti?«
Veli njemu Hasan-aginica:
"Lasno ti je njega pogubiti:
"Povedi ga u lov u planinu, 25
"Ne daj njemu nositi oružja,
"Ostavi ga u tijesnu klancu,
"Pa naćeraj srne i košute
"I onoga gorskoga arslana,
"Arslan hoće njega proždrijeti." 30
Kad to čuo aga Hasan aga,
On odvede Oma u planinu,
Ne da njemu nositi oružja,
Ostavi ga u strašivu klancu.
Te naćera srne i košute 35
I onoga gorskoga arslana.
Napanuo arslan na Omera,
Ne može se obranit' Omere,
No se brani srmali jaglukom,
Što mu ga je vjerenica dala; 40
Pa podviknu agu Hasan-agu:
"Moj dajidža, aga Hasan-aga!
"Izijede me zvijer arslane."
Ražali se agi Hasan-agi,
Trkom trči, da Omera brani, 45
K njemu trči dijete Omere,
Te mu ote nože od pojasa,
Pa udari agu Hasan-agu,
Udari ga po svilenu pasu,
Na dvije ga pole rastavio. 50
S njega svlači divno odijelo,
S njega svlači, a na se oblači,
Pa poklopi debela dorina,
Pa eto ga Hasan-age dvoru;
Gledala ga mila dajinica 55
Sa pendžera od bijele kule,
Esapjaše da je Hasan aga,
Pa potrča niz bijelu kulu,
Da otvori od avlije vrata;
Kada viđe, nije Hasan aga, 60
Pleći dade, a bježati stade,
A za njom je dijete Omere:
"Stani malo, moja dajinice!
"Da si mene juče pobjegnula,
"Danas bi te Omo dostignuo." 65
Ufati je kuli na vratima,
Sabljom trže, te joj glavu diže.
