Omer i Omerka
Dvoje djece u milosti raslo,
Mladi rasli Omer i Omerka.
Kad je Omer bio za ženidbu
A Omerka bila za udaju,
Majka prosi Vatimu djevojku; 5
Omer neće Vatimu djevojku
Već on hoće Omerku djevojku.
Al’ besjedi Omerova majka:
„Oj Omere moje čedo drago
„Vatima je i ljepša i veća, 10
„Rukatija, ruvom bogatija,
„Knjigu znade kano muška glava!“
Omer majci na volju puštao:
„Prosi, majko, koga tebi drago!“
Majka prosi Vatimu djevojku, 15
Isprosila i prstenovala,
I dovela bjelom dvoru svome.
Kad je bilo veče, loluveče,
Al je Omer besjedio Vati:
„Ao Vato, materino zlato! 20
„Donesi mi fenjer jasnu sveću,
„Al' se čuvaj moje mile majke.
„Da te moja ne osjeti majka,
„A ako te i osjeti majka
„Ti ovako mojoj majci kaži: 25
„„Prosula sam đerdan od bisera,
„„Nosim fenjer da pokupim đerdan!““
Bog je dao i sreća don’jela
Te je nije osjetila majka.
A Omer je besjedio Vati: 30
„Ao Vato, materino zlato,
„Dovati mi divit i papira,
„Da t’ napišem do dve do tri r’ječi,
„Ako l’ meni suđen danak dođe,
„Da te moja ne okrivi majka 35
„Ao Vato materino zlato,
„De skini mi bijel vađam s glave
„Da ti vidim tvoje bjelo lice,
„Jel’ ti lice k’o u moje Mere,
„K’o u moje Omerke djevojke!“ 40
Vađam skide Vatima djevojka;
Knjigu piše Omere berbere,
Knjigu piše u lice joj gledi:
„Ao Vato, materino zlato.
„I ljevša si i veća od Mere, 45
„Rukatija, ruvom bogatija,
„Knjigu znadeš kano muška glava
„Al’ mi nisi mila kano Mera!“
Još ovako Vatimi kaziva:
„Ao Vato, materino zlato, 50
„Još ovako mojoj majci kaži,
„Ako l’ meni suđen danak dođe
„Nek m’ obuče tananu košulju
„Što mi j’ Mera u milosti dala,
„Više zlata nego bjela platna, 55
„Nek dozove Ivu Samarliju
„Nek sateše samarli sanduka,
„Nek mi zove mlade nosioce,
„Nosioce momke neženjene,
„Pratioce prošene djevojke, 60
„Nek mi kupi tri đule rumene,
„Nek me nosi kraj merina dvora,
„Da bi li me Mera celjivala,
Kad me nije živog poljubila,
„Nek me barem mrtvoga celjiva 65
Čim to reče s dušom se rastade.
Ciknu viknu Vatima djevojka,
A besjedi Omerova majka:
„Oj Omere, moje čedo drago
„Zar se ljuba prvo veče tuče?“ 70
Njoj besjedi Vatima djevojka:
„Mrtav mati Omer u postelji!"
Kad to začu Omerova majka:
„Kurvo, kučko, Vatimo djevojko,
„Što otrova Omera berbera? 75
Al besjedi Vatima djevojka:
„Stan’ počekaj, Omerova majko,
„Da dovatim sitnu knjigu malu,
„Što je meni Omer napisao
„Da me mladu ne okriviš majko! 80
„Još je meni ovako kazao:
„„Ako l’ meni suđen danak dođe,
„„Obuc’te mi tananu košulju
„„Što mi j’ Mera u milosti dala,
„„Više zlata nego bjela platna, 85
„„Nek dozove Ivu Samarliju
„„Nek sateše samarli-sanduka
„„Nek mi zovu mlade nosioce,
„„Nosioce momke neženjene,
„„Pratioce prošene djevojke, 90
„„Nek mi kupi tri đule rumene,
„„Nek me nosi kraj Merina dvora
„„Da bi li me Mera celjivala,
„„Kad me nije živog poljubila,
„„Nek me barem mrtvoga celjiva!““ 95
To je majka za savet primila,
Obukla mu tananu košulju,
Što mu j’ Mera u milosti dala,
Više zlata nego bjela platna,
I dozvala Ivu Samarliju, 100
Te satesa samarli-sanduka
Dozvala mu mlade nosioce,
Nosioce momke neženjene,
Pratioce prošene djevojke,
Kupila mu tri đule rumene, 105
Pronosi ga kraj Merina dvora
Izilazi Omerka djevojka:
„Mila mati ne mogu ti tkati
„Srebrn čunak neće da proljeće,
„Mirišu mi tri đule rumene, 110
„Onud nose Omera berbera,
„Izaći ću da ga oceljivam
„Bratimiću momke prosioce,
„I sestriću prošene djevojke
„Nek ga spuste na zelenu travu, 115
„Da ga mlada mrtva oceljivam
„Kad ga nisam živa poljubila!"
Ona brati mlade nosioce,
Ona sestri prošene djevojke,
Spuštiše ga na zelenu travu, 120
Celjiva ga Omerka djevojka,
Celjiva ga pa se s dušom rasta;
Kad Omera u crkvu odneše,
A Omerki sanduk satesaše,
Kad Omera u crkvu uneše 125
A Omerku u sanduk metnuše;
Kad Omera iz crkve izneše
A Omerku u crkvu uneše;
Kad Omera uz groblje odneše
A Omerku iz crkve izneše; 130
Kad Omera u raku spustiše,
A Omerku u groblje uneše,
Kad Omera zemljom zatrpaše
A Omerku u raku snustiše.
Zakopaše dvoje djece mladi, 135
Kroz zemlju im ruke provlačili,
A u ruke zelenu jabuku;
Iz Omera zelen bor izniko,
Iz Omerke zelena borika,
Borika se oko bora vila, 140
Bor boriki potiho besjedi:
„Što se viješ oko mene mrtvog
„Kad se nisi oko živog vila!“
Ona boru tiho odgovara:
„To je kriva tvoja mila majka 145
„Onog nas je sveta rastavila
„A ovog nas sveta sastavila!
