Omer Hrnjičin izbavlja svog oca buljuk-bašu Muja i trideset sužanja (Konjic)

0001 Sjedi trides’t u Udbini aga,
0002 A pred njima Ćejvan aga stari.
0003 Ćejvan gleda lugu zelenome,
0004 Iz luga se konjik pomolio.
0005 Onda reče Ćejvan aga stari:
0006 „Eto meni bega Mustaj bega
0007 Sa junačke Krajine i Like”.
0008 Pade beže pred pjanu mejhanu,
0009 Pa on sjede među trides’t aga
0010 I on grozne suze prolijeva.
0011 A veli mu Ćejvan aga stari:
0012 „Što proljevaš suze od očiju?”
0013 Govori mu beže Mustaj beže:
0014 „Znaš onoga vakta i zemana,
0015 Kad od cara sitan ferman dođe,
0016 Da se ide k Stambolu bijelom,
0017 Da smjestimo agam’ agaluke.
0018 Pa ja odoh bijelom Stambolu,
0019 Osta moja na Krajini kula.
0020 Haber pade u zemlju njemačku,
0021 Da j’ otišo beže od Stambola,
0022 Na Liku su Vlasi udarili
0023 I na moju prebijelu kulu;
0024 Moju tanku kulu porobili,
0025 Moju kćercu Zlatu odvodili,
0026 Ev’ od onda četiri godine,
0027 Nikad pusta glasa ni habera!
0028 Kada jutros zorom podranio,
0029 Na vratima halka udarala.
0030 Kad ja padoh pred avlijska vrata,
0031 Al pred vratim’ knjigonoša mlada,
0032 Od velikog senta njemačkoga:
0033 „ „Je li ovo kula Mustaj bega.” ”
0034 A ja velju knjigonoši mladu:
0035 „ „Evo kule bega Mustaj bega.” ”
0036 On mi dade knjigu šarovitu!
0037 Kad ja vidjeh knjigu šarovitu,
0038 A kad knjiga moje kćeri Zlate:
0039 „ „A moj babo, Mustaj beže lički,
0040 Jazuk tebi i tvojemu šanu,
0041 Gdje ja sjedim četiri godine,
0042 U Janoku u bijelom gradu,
0043 A ti glava od Butun Krajine,
0044 Pa me kadar izbaviti n’jesi.” ”
0045 Pa se jesam jutros poturkao,
0046 Koji bi se junak nalazio,
0047 Dao bih mu stotinu dukata,
0048 Da providi u Janoku kulu,
0049 Je li ondje moja kćerca Zlata;
0050 Ako bi mi Zlatu izbavio,
0051 Dao bih mu po imanja svoga.”
0052 Sve mu age nikom ponikoše,
0053 A u crnu zemlju pogledaše,
0054 Ali ne htje jedno momče mlado,
0055 Već on begu tiho govoraše:
0056 „Ja ti pare ni dinara ne ću,
0057 Ja ću ići do Janoka b’jela,
0058 Providjeću u Janoku gradu,
0059 Je li u njem tvoja kćerca Zlata
0060 I pravi ti haber donijeti.”
0061 A veli mu beg Mustaj beg lički:
0062 „Hajd’ otolen, ti pasje kopile,
0063 Ne zna ti se, ni ko ti je babo,
0064 Kamo l’ da ti do Janoka siđeš.”
0065 To djetetu voma despet bilo,
0066 Iz mejhane na noge skočio,
0067 Pa okrenu bijeloj Kladuši
0068 Pod bijelu Hrnjičinu kulu.
0069 A na kuli ostarjela majka,
0070 Kad pogleda ispod tanke kule,
0071 Opazila svog Omera sina,
0072 Sve on ide a znoj otiraše;
0073 Dok on pade u bijelu kulu,
0074 Dočeka ga ostarjela majka:
0075 „Šta j’ Omere, a po Bogu sine?” —
0076 „O starice, stara kukavice,
0077 Mene beže kopiljanom vabi,
0078 Te mi reče jutros u mejhani:
0079 Ne zna ti se ni ko ti je babo.”
0080 Progovara ostarjela majka:
0081 „Kako ne zna, moj Omere sine,
0082 Babo ti je buljuk-baša Mujo,
0083 A amidža nejačak Halile,
0084 A daidža Gojanović Meho.
0085 Tebi nije već godina bilo
0086 Ev’ od onda šesnaest godina,
0087 Kad tvoj babo četu pokupio,
0088 Pa on ode sentu njemačkome.
0089 Iza toga do nedjelju dana,
0090 Tamam žarko ogranulo sunce,
0091 Jeka stade ispod tanke kule,
0092 Ja pogledah na pendžeru mlada,
0093 Kad evo ti babova đogina,
0094 Svega konja poštrapala krvca,
0095 Na njem’ nema Muja, baba tvoga.
0096 A ja mlada uhvatih đogata,
0097 Pa ga svezah u toplu podrumu,
0098 Ev’ od onda šesnaest godina,
0099 Ja ne znadoh, moj Omere sine,
0100 Ja l’ su onda Turci izginuli,
0101 Izginuli ja l’ su osužnjili.”
0102 Onda Omer tiho govoraše:
0103 „Majko moja, kuhaj brašljenice,
0104 Tetko Ajko, izved’ mi đogina,
0105 Ja ću rano do Janoka sići,
0106 Il’ ću svoju izgubiti glavu,
0107 Il’ begovu Zlatu ja vidjeti.”
0108 Ajka trče po begova đoga,
0109 Sigura mu konja od mejdana,
0110 A stara mu brašljenicu sprema.
0111 Pa spremiše maloga Omera,
0112 Svedoše ga do konja đogata.
0113 Omer mali uzjaha đogina,
0114 A veli mu ostarjela majka:
0115 „Moj Omere, moje d’jete drago,
0116 Pusti konju dizgin na jabuku,
0117 Dobar će te đogat odnijeti
0118 Pod Kunaru visoku planinu;
0119 Ondje ima velika livada,
0120 Na livadi dvije tanke jele,
0121 Ondjeka je počivaljka stara.
0122 Ondjeka su počivali Turci.
0123 Tu Omere moreš počinuti,
0124 Pa uzjaši na đogata svoga,
0125 Dobar đogat dobro pute znade,
0126 Nosiće te u Jadin planinu.
0127 Dok iziđeš na Jadin planinu,
0128 Danak će te b’jeli ostaviti,
0129 A noć će te mrka prihvatiti,
0130 Svrnuće ti đogat na lijevo,
0131 Ondjeka je bunar voda hladna.
0132 Tu, Omere, osjedi đogata,
0133 Pa ćeš noćcu tude prenoćiti,
0134 A u jutru rano podraniti.
0135 Kada siđeš u zelene luge,
0136 Srešće tebe dvije raskrsnice,
0137 Ne Omere, na lijevu stranu:
0138 Ondjeka je čardak pandurica,
0139 U čardaku harambaša Pavle,
0140 A za njime stotinu hajduka,
0141 Što čuvaju Jadinu planinu,
0142 Da ne prođu niz Jadinu Turci,
0143 Već okreni ti na desnu stranu.”
0144 Tada Omer otišće đogata,
0145 Omer pade pod Kunar planinu,
0146 Gdjeno jeste počivaljka stara,
0147 Gdje su prije počivali Turci.
0148 Tu je Omer malo počinuo.
0149 Opet Omer posjede đogata.
0150 Tama pade na Jadin planinu,
0151 A za goru zalazaše sunce.
0152 Svrnu đogat na lijevu stranu,
0153 Tude nađe bunar vodu hladnu,
0154 Tu mu stade đogat od mejdana.
0155 Omer mali odsjede đogata,
0156 Pa je tude zanoćio noćcu.
0157 Kad je tamam po jaciji bilo,
0158 Po planini zavijaše vuci.
0159 Omer misli misli svakojake:
0160 „Jadan ti sam junak do vijeka,
0161 Ovo meni prvo četovanje,
0162 Boj’ se mene sanak prevariti,
0163 Pa mi vuci izjesti đogina;
0164 Da bih išo uz goru Jadiku,
0165 Gora gusta, a planina pusta,
0166 Pomrklina, ni mjeseca nema.”
0167 Sve mislio svakojake misli,
0168 Sve mislio, na jednu smislio,
0169 Onda misli: „Ni noćiti ne ću!”
0170 Onda Omer uzjaha đogata,
0171 Pa okrenu niz Jadiku pustu,
0172 A sve viju oko puta vuci.
0173 Tamam sabah zora osvanula,
0174 Omer pade pod Jadik planinu,
0175 A kad pade na crvene st’jene,
0176 Tu ga žarko obasjalo sunce.
0177 Onda siđe u zelene luge,
0178 Sretoše ga dvije rasputnice,
0179 Onda Omer konja zastavio:
0180 „Ovdje mene majka svjetovaše,
0181 Da ne idem na lijevu stranu;
0182 Vjera Bog ću na lijevu stranu.”
0183 Pa udari niz zelene luge,
0184 Pomoli se bijelom čardaku,
0185 Na Omeru madžarske haljine.
0186 Podranio harambaša Pavle,
0187 U čardaku harambaša Pavle,
0188 Iz čardaka gleda u Jadiku,
0189 Dok niz luge pade konjaniče.
0190 Kod njeg sjedi bajraktar Vidače,
0191 Onda veli harambaša Pavle:
0192 „Vid’ Vidače, onog konjanika,
0193 A na njemu madžarske haljine,
0194 Pani drumu za studenu st’jenu,
0195 Da vidimo ko je i kako je,
0196 Ima l’ pasoš i od kog je kralja.”
0197 Veli Vidak: „Ni maknut’ se ne ću,
0198 Biće ono neko od Turaka,
0199 U tebdilu u našem od’jelu.
0200 Ima punih dvanaest godina,
0201 Kako ovdje ja Jadiku čuvam,
0202 Dočekujem po Jadiki Turke,
0203 Dovodim ih tebi u čardake,
0204 A kad siđem k Janoku b’jelom,
0205 Kada meni mog junaštva nema,
0206 Već se broji sve tvoje junaštvo;
0207 Već ti hajde drumu utreniku,
0208 Pa ti vidi, ko je i kako je.”
0209 Onda Pavle na noge skočio,
0210 Pa on pade drumu utreniku,
0211 Pa on sjede za studenu st’jenu.
0212 Omer tude najaha đogata,
0213 A zavika Pavle iza st’jene:
0214 „Jabandžijo, odsjedi đogata,
0215 Imaš pasoš, od kojega kralja?”
0216 Omer šuti, ništa ne govori,
0217 Već najaha putem utrenikom.
0218 Onda Pavle na noge skočio,
0219 Pod Omerom uhvati đogata,
0220 Omer konju dizgin prihvatio,
0221 Pa ga zgazi u zelenu travu,
0222 Pa poteže ćemerliju krivu,
0223 Pa on njemu odsiječe glavu.
0224 A gleda ga stotinu hajduka,
0225 Onda skoči stotinu hajduka
0226 I zavika grlom i avazom:
0227 „Pogibe nam harambaša Pavle!”
0228 A veli im bajraktar Vidače:
0229 „Sjed’te dolje, zlo vam jutro bilo,
0230 Ja sam čuo od starijeh ljudi,
0231 Kad se samo po planinam’ skita,
0232 Kad se ne bi pouzdalo u se,
0233 Ne bi samo ni jahalo kljuse;
0234 Boga mi je neko od Turaka,
0235 Pa se jeste zuđurt dogodio,
0236 Gdje on nema pare ni dinara,
0237 Pa on ide sentu njemačkome,
0238 Sad će dolje što god uraditi,
0239 Biće kod njeg ćara ćelepira,
0240 Onda ćemo njega dočekati.”
0241 Omer ode, otjera đogina,
0242 Pa on siđe lugu janočkome,
0243 U janočko polje udario,
0244 Eto njega gradu pred kapiju.
0245 Na kapiji otvorena vrata,
0246 Tuda Omer naćera đogata,
0247 Okrenu mu đogat kroz sokake.
0248 A kad pade pred jednu mejhanu,
0249 Dočeka ga krčmarica mlada.
0250 Onda Omer veli sa đogina:
0251 „Natoči mi c’jeli dukat vina,
0252 Da napojim sebe i đogina.”
0253 A veli mu krčmarica mlada:
0254 „Hajd’ otale ti pasje kopile,
0255 Ko će piti na dukate vina!”
0256 To Omeru vrlo despet bilo,
0257 Uz obraz joj sile udario.
0258 To banova pjana je mejhana,
0259 U mejhani krčmarica Pava,
0260 Ona ciknu kao ljuta guja,
0261 Pa pobježe na banovu kulu.
0262 A kod bana trideset serdara,
0263 Krčmarica dođe sva krvava,
0264 Kako joj je sile udario.
0265 A bane joj tiho govorio:
0266 „Što si taka, moja krčmarice?” —
0267 „Dolje neka jabandžija dođe
0268 Na đogatu konju od mejdana,
0269 Pa zaiska cijel dukat vina;
0270 A ja njemu tiho govorila:
0271 „ „Ko će piti na dukate vino!” ”
0272 On je meni sile udario.”
0273 Onda veli bane lakrdiju:
0274 „Na noge se, moji poglavari,
0275 Na noge se, da ga uhvatimo,
0276 Da vidimo, ko je i kako je.”
0277 A veli mu trideset serdara:
0278 „Sjedi bane, ti se napoj piva,
0279 Da kušamo ko je i kako je:
0280 Spremi svoju kćerku Anđeliju,
0281 Neka uzme trides’t djevojaka,
0282 Pred mejhanom kolo uhvatiti.
0283 Ako bude iko od muluća,
0284 Sam će sjedjet’, sam će piti pivo
0285 Ne će biti mukajet djevojkam’;
0286 Ako bude iko od Turaka,
0287 Odmah će se okaniti pića,
0288 Pa će ići gledati djevojke,
0289 Onda ćemo njega uhvatiti.”
0290 Onda bane Anđeliju spremi,
0291 I povede trides’t djevojaka,
0292 A djevojke kolo uhvatile:
0293 Omer pije, ni mukajet nije
0294 Sve trideset pjeva djevojaka,
0295 Sve se čudi dilber Anđelija,
0296 Gdje đogatu iz leđena daje,
0297 Sve mu pije vino crveniku.
0298 Onda veli Anđelija mlada:
0299 „O junače, čudna pijanico,
0300 Ja bih rekla, da si krčmarica,
0301 Ti pogledaj kolo i djevojke.”
0302 To Omeru vrlo despet bilo,
0303 Uz obraz joj sile udario,
0304 Dva joj mlaza krvi otvorio,
0305 A pobježe Anđelija mlada.
0306 A kad banu na kulu iziđe,
0307 Onda bane na noge skočio:
0308 „Što si taka, moja Anđelija.” —
0309 „Ubi mene ona jabandžija,
0310 Sve on pije, ni mukajet nije.”
0311 Onda bane na noge skočio,
0312 Pa zavika trideset serdara,
0313 A veli mu Jugović serdare:
0314 „Sjedi bane, u z’o čas ti bilo,
0315 Zar ne vidiš, da je od kraljeva;
0316 Da spremimo jednoga serdara,
0317 Ako bude iko od kraljeva,
0318 I sam će nam na kulu izići.”
0319 Bane spremi Jugović serdara,
0320 Pa Omeru pred mejhanu dođe:
0321 „Jabandžijo, tebe zove bane.”
0322 Onda Omer na noge skočio
0323 I posjede on đogata svoga,
0324 Pa ga eto uskijem sokakom.
0325 Al’ ga gleda sa vrh kule bane,
0326 Pod njim se je đogat pomamio;
0327 Onda bane tiho govoraše:
0328 „Mili Bože, bijesna junaka
0329 I pod njime đoga od mejdana!
0330 Pones’derte dibu i kadifu,
0331 Da kušamo onoga junaka;
0332 Ako dvori kralja gospodara,
0333 Svu će nama dibu pogaziti.”
0334 Oni steru dibu po avliji,
0335 Tada Omer natjera đogata,
0336 Svu pogazi dibu i kadifu.
0337 Razjahao konja od mejdana,
0338 Eto njega na banovu kulu,
0339 Pa on njima Boga nahvalio,
0340 A bane mu zdravljem prihvatio,
0341 Bane pita: „Ko si i kako si
0342 I dvoriš li dobra gospodara?” —
0343 „Ja sam bane od Leđana b’jela
0344 Mlad bajraktar leđanskoga bana,
0345 Pa me dobro zamilova bane,
0346 Jer mu čudnu službu učinio.
0347 Ne mogoše murtati gledati,
0348 Bane ima dva posepca sina,
0349 Pa mu neko zakla oba sina,
0350 Pa su mene oblagali banu.
0351 Ne htje mene pogubiti bane,
0352 Već mi bane sve ajluke plati,
0353 Pa iz službe mene otjerao.
0354 Sad ja sebi tražim gospodara,
0355 Ne bi l’ gdje god zimu prezimio.”
0356 Onda bane tiho govoraše:
0357 „Ja sam čuo od našijeh ljudi,
0358 Da ne ima bjesnijeg junaka,
0359 Ko bajraktar leđanskoga bana:
0360 Ja ću njega uzet’ na kapiju.”
0361 Tamam žarko zalazaše sunce,
0362 Onda bane Anđeliju viče:
0363 „Hajde jami novog bajraktara,
0364 Pa ga vodi u novu odaju,
0365 Ja ga uzeh sebi na kapiju.”
0366 Povede ga dilber Anđelija,
0367 Ona ne htje u novu odaju,
0368 Ven ga svrati u svoju odaju,
0369 Pa Omeru tiho govoraše:
0370 „Ti, Boga mi, od Leđana n’jesi.
0371 Skoro bijah niže manastira
0372 Kod zelena Popovića luga,
0373 Vidjela sam mlada bajraktara,
0374 Bajraktara leđanskoga bana,
0375 Mrka brka od uha do uha,
0376 A u tebe nausnice nema.
0377 Već se meni po istini kaži,
0378 Ti si beli neko od Turaka.”
0379 Omer laže, a kune se krivo,
0380 A veli mu dilber Anđelija:
0381 „Kaži mi se, a ne taji mi se,
0382 Pa ću tebi nešto kazivati.”
0383 „A što ćeš mi kazat’, Anđelijo?” —
0384 „Evo ovdje begove Zlatije
0385 Više naske u boju trećemu;
0386 Evo ima četiri godine,
0387 Da ne viđa nikog od insana,
0388 Posl’je mene curu Anđeliju.”
0389 Omer laže, sve se kune krivo,
0390 A gleda ga dilber Anđelija:
0391 „Ti si, beli, neko od Turaka,
0392 Kaži mi se, a ne taji mi se,
0393 I još ću ti nešto kazivati.” —
0394 „A šta ćeš mi kazat’, Anđelijo?”
0395 Onda veli cura Anđelija:
0396 „Evo ovdje trideset Turaka
0397 U tavnici, u našem zindanu,
0398 Evo punih šesnaest godina
0399 I pred njima buljuk-baša Mujo
0400 I dijete Mujagin Halile,
0401 Ja im nosim u ponoći pivo.”
0402 Onda Omer Anđelije pita:
0403 „Kad im nosiš u ponoći pivo,
0404 Šta ti veli buljuk-baša Mujo?” —
0405 „Sve mi Mujo Krajišnike hvali,
0406 A najviše malog Bojičića.
0407 Meni veli Mujagin Halile:
0408 Ti s’ ne kiti, ti se ne udaji,
0409 U nas mali Omer ostanuo,
0410 Mali Omer od godine dana;
0411 Kad uzraste, on će amo doći,
0412 Pa ću tebe njemu pokloniti.”
0413 Onda joj je Omer besjedio:
0414 „Kad ti Halil za Omera kaza,
0415 Kakov ima nišan na Omeru?”
0416 A veli mu dilber Anđelija
0417 „Na mišnici na desnici ruci
0418 Mladež mu je ruku pritisnuo
0419 Od ramena do b’jeloga lakta,
0420 Ko da sjedi crna ptica čavka.”
0421 A kad Omer r’ječi razumio,
0422 Pa zagrnu uz ruke rukave,
0423 Kad pogleda dilber Anđelija,
0424 Kad mu vidje u mišnici ruku:
0425 „O Omere, kuću izgubio,
0426 Što se meni iz prije ne kažeš!
0427 Polovinu noći izlazilo,
0428 Bi li rado u tavnicu sići,
0429 Da ti vidiš baba i amidžu.” —
0430 „Bih ja, Anđo, jedva dočekao.”
0431 Zažegoše mume i fenjere,
0432 Onda pođe dilber Anđelija,
0433 A za njome Omer pristanuo,
0434 Od tavnice kapak otvorila.
0435 Kad padoše u kuću tavnicu,
0436 Ali sjedi trideset sužanja,
0437 U svakoga kosa do pojasa.
0438 Pocrnjeli kako ptica čavka.
0439 Omer dođe, pa im selam viknu,
0440 A veli mu Hrnjičin Halile:
0441 „O Madžare, ti pasje kopile,
0442 Moli Boga za đavola tvoga,
0443 Jer me sindžir gvožde pritisnulo,
0444 Noktim’ bih ti žvalje iskinuo.”
0445 A veli mu cura Anđelija:
0446 „Ono nije tanak Madžarine,
0447 Već je ono nejačak Omere.”
0448 Omer ne zna baba ni amidže,
0449 Veće njemu Anđelija kaže.
0450 A on pade babu Muju svome,
0451 Pa se babu vješa oko vrata,
0452 A procvilje Mujo u zindanu,
0453 Kad opazi svog Omera sina:
0454 „Moj Omere, moja sirotinjo,
0455 Je l’ se naša oborila kula,
0456 Je li stara u životu majka,
0457 Je l’ Krajina, ko što prije bila?
0458 Jeda pusta mojega đogina!
0459 Kada su nas Vlasi pohvatali
0460 U Jadiji, visokoj planini,
0461 Pobjegao đogat od mejdana,
0462 Na njeg mnoga puška ispucala;
0463 Ja neznadoh, moj Omere sine,
0464 Ubiše l’ ga Vlasi iz pušaka,
0465 Al uteče u zemlju Turćiju.”
0466 „Uteko je, babo, u Turćiju,
0467 Nije nam se oborila kula,
0468 Hala nam je u životu majka.”
0469 Onda Mujo tiho besjedio:
0470 „Al što ćemo, moja sirotinjo?”
0471 Onda Halil Muju govorio:
0472 „Bogme dobro, Mujo, ako Bog da:
0473 Bane nema od srca evlada,
0474 Posl’je curu dilber Anđeliju,
0475 I maloga sina Marijana,
0476 Marijana od dvije godine
0477 Neka ide dilber Anđelija,
0478 Nek ukrade brata Marijana,
0479 Pa ga dade našemu Omeru,
0480 Nek ga nosi Omer u Turćiju,
0481 Pa nas more sviju izbaviti,
0482 Jer je bane ostario v’oma.”
0483 Onda Anđa na noge skočila,
0484 Pa je eto na banovu kulu,
0485 Pa ukrade malog Marijana.
0486 Donese ga u odaju mlada,
0487 Marijanu dv’je godine dana,
0488 A Marijan sanak boravljaše.
0489 Omer onda sigura đogina,
0490 U zobnicu metnu Marijana,
0491 A sve spava mali Marijane.
0492 Omer onda uzjaha đogina,
0493 A pred njime ide Anđelija
0494 Do kapije i gradskijeh vrata.
0495 Anđa viče kapidžiju Mata,
0496 Odzivlje se kapidžija Mato,
0497 Veli Anđa: „Otvaraj mi vrata.”
0498 Al joj veli kapidžija Mato:
0499 „Kud ćeš noćas, kadno vakta nema?”
0500 Onda veli dilber Anđelija:
0501 „Bolan Mato, otvori mi vrata,
0502 Bane sprema novog bajraktara;
0503 Sinoć njemu sitna knjiga dođe,
0504 U Jadiju salazili Turci,
0505 Da on ide naredit’ pandure,
0506 Da ne puste niz Jadiju Turke.”
0507 Kad joj Mato otvorio vrata,
0508 Tada Omer konja progonio
0509 I odnese malog Marijana:
0510 Omer onda jami Anđeliju,
0511 Da zabavlja brata Marijana.
0512 Et’ Omera u zelene luge,
0513 Do sabaha četir’ sah’ta bila,
0514 A bijaše mjesečina sjajna,
0515 Na poljani jedna jela sama,
0516 Po poljani osjen pritisnuo.
0517 Kad pogleda Omer na đogata,
0518 Pod jelom se nešto pomicaše,
0519 Onda Omer Anđi govoraše:
0520 „Čini li se tebi, da je živo?”
0521 Onda Omer spušta Anđeliju,
0522 Pa joj dade brata Marijana,
0523 Pa pod jelu natjera đogina,
0524 A kad hoda beg Mustaj beg lički,
0525 Beže hoda, a goluba voda.
0526 Omer njemu božji selam viknu,
0527 A beže mu tiho govoraše:
0528 „Ej Omera, moja sirotinjo,
0529 Da ti nije štogod žao na me,
0530 Kad sam tebi reko u mejhani,
0531 Da se ne zna, ni ko ti je babo;
0532 N’jesam reko zlijem nikakovim.
0533 Ako budeš babušino d’jete,
0534 Pod onijem’ ostanuti ne ćeš.
0535 Oj Omere, moja sirotinjo,
0536 Eda vidje moju kćercu Zlatu?” —
0537 „Eno ti je, beže, u Janoku,
0538 A u kuli janočkoga bana,
0539 I još, beže, da ti čudo kažem.” —
0540 „Što Omere, moja sirotinjo?” —
0541 „Vidio sam baba i amidžu
0542 U tavnici janočkoga bana.”
0543 Onda beže suze oborio:
0544 „Gdje Omere, moja sirotinjo;” —
0545 „Eno njiha, beže u zindanu.” —
0546 „Sad što ćemo, moj po Bogu sine?” —
0547 „Bogme dobro, beže ako Bog da,
0548 Ukrali smo malog Marijana,
0549 Moremo ih sviju izbaviti.”
0550 Onda Omer begu govoraše:
0551 „Imadeš li ikog od družine?” —
0552 „Imam, sine, pet stotina druga,
0553 Pa ih evo u zelenu luku.”
0554 Tamam sabah zora bijeljaše,
0554 [ * * * ]
0555 Probudi se banica Vlahinja,
0556 A kad kod nje Marijana nema,
0557 Pa banica banu govoraše:
0558 „Bolan bane, kamo Marijane?”
0559 Bane joj je tiho govorio:
0560 „Odn’jela ga moja kćerka Anđa,
0561 Da se s njime razgovara mlada.”
0562 Sad banica u odaju trče,
0563 U odaji Anđelije nema,
0564 Niti ima novog bajraktara,
0565 Trkom trče, ona bana viče:
0566 „Bolan bane, ni jednoga nema,
0567 Bogme su ti djeca odvedena.”
0568 Onda bane na tabiju trče,
0569 Pa zapali topa haberdara.
0570 Na tavnici tavničare Jure.
0571 Iz tavnice dovikuje Tale:
0572 „Kakvo vam je veliko veselje,
0573 Kad palite od boja topove?”
0574 A veli mu tavničare Jure,
0575 „Jadan Tale, porobljen je bane,
0576 Njegova su djeca odvedena.”
0577 Al besjedi njemu sužanj Tale:
0578 „Zovi meni bolje amo bana.”
0579 Ode Jure, pa dovede bana,
0580 Pita njega iz tavnice Tale:
0581 „Šta od boja pucaju topovi?”
0582 A procvilje po tavnici bane:
0583 „Moja djeca odvedena, Tale.” —
0584 „A ko ti je djecu odv’o, bane?” —
0585 „Bogme ne znam, budalina Tale.” —
0586 „Mujov ti je Omer dolazio,
0587 Anđa ga je ovdje dovodila,
0588 On je, bane, odv’o djecu tvoju.”
0589 Onda bane stao cvijeliti:
0590 „Što ću, Tale, za Boga miloga?” —
0591 „Piši knjigu na Omera, bane,
0592 Da ne smakne malog Marijana.”
0593 Onda veli i besjedi bane:
0594 „Da mi ne će smaknut’ Marijana,
0595 Pušto bi mu sužnje svekolike.”
0596 Onda bane besjedio Talu:
0597 „Kakvu ću mu knjigu načiniti?”
0598 A veli mu i govori Tale:
0599 „Ne smakni mi malog Marijana,
0600 Puštaću ti baba i amidžu,
0601 U planini roblje izm’jeniti.”
0602 Bane trče, sitnu knjigu piše:
0603 „Ne smakni mi malog Marijana,
0604 „Da ti puštam baba i amidžu.”
0605 Knjigu dade tanku Madžarinu,
0606 Madžar ide poljem zelenijem,
0607 Uz janočke luge udario;
0608 Beže sjedi pod zelenom jelom,
0609 A kod njega Hrnjičin Omere,
0610 Do Omera pet stotin’ drugova.
0611 Pomoli se Madžar na poljanu,
0612 Na nogama sedam praporaca,
0613 Po tome se knjigonoša znade,
0614 Onda beže govori Omeru:
0615 „Stani tamo pred tanka Madžara.”
0616 Omer skoči, dočeka Madžara,
0617 Knjigu dade begu Mustaj begu.
0618 Sitnu knjigu beže pregledao,
0619 Onda Omer begu govoraše:
0620 „Knjigu piši banu janočkome.”
0621 Sjede beže sitnu knjigu pisat’:
0622 „Eto bane knjige šarovite,
0623 Izvadi mi iz tavnice baba
0624 I ostalih trideset sužanja,
0625 Pa ih spremi na granicu carsku,
0626 A ja ću ih ondje dočekati
0627 Spremi s njima Jugović serdara,
0628 Ondje ćemo roblje mijenjati,
0629 Ondje ću ja baba prihvatiti,
0630 Ondje ću ti djecu povratiti.”
0631 Pa je taku knjigu načinio,
0632 Knjiga ode na banove ruke,
0633 Dade mu je tanka knjigonoša.
0634 Onda bane tavničara viče:
0635 „Brže, Jure, siđi na tavnicu,
0636 Izvedi mi sužnje svekolike.”
0637 Jure trče, sužnje izvodio,
0638 Bane viče Jugović serdara:
0639 „Hajde jami trideset soldata,
0640 Te uzjaši moju bedeviju,
0641 Vodi sužnje zemlji na granicu,
0642 Na granicu cara i ćesara,
0643 Ondje će te Omer dočekati,
0644 Ondje ćete roblje mijenjati.”
0645 Tada pođe Jugović serdare
0646 I povede trideset soldata
0647 I sa njima trideset sužanja.
0648 Serdar jaše banovu kobilu,
0649 Jer je serdar u bana ćehaja,
0650 Pa eto ih u janočke luge.
0651 Kad padoše na poljanu ravnu,
0652 A kad na njoj pritisnula vajska,
0653 A pred njome beg Mustaj beg lički.
0654 Kad to vidje Jugović serdare,
0655 Ni malo mu drago ne bijaše,
0656 Da ne bude hila u Turaka.
0657 Onda beže na noge skočio,
0658 I dijete nejačak Omere;
0659 Na jaliju na stranu padoše,
0660 Beg dočeka Jugović serdara,
0661 Pitaju se za mir i za zdravlje.
0662 Kad rekoše da su zdravo bili,
0663 Onda oni roblje mijenjaše.
0664 Ondje beže sužnje prihvatio,
0665 A vrati se Jugović serdare,
0666 I sa njime trideset soldata,
0667 I sa njima mali Marijane.