Ovija dvori skoro gradeni

* * *


[Ovija dvori skoro gradeni]

Ovija dvori skoro gradeni,
skoro gradeni, rano meteni.
U sredi dvori mlada nevesta.
Košulju pušta do crnu zemlju,
perja uzdiza do vedro nebo — 5
pa se prepira s jasno Meseče:
„Čuješ li mene, jasno Meseče,
visoko greješ, daleko vidiš.
Da li si bija skoro u naši?“
„Bija sam, bija, sinoć s’m došja. 10
Tatko ti toči toj rujno vino,
majka ti mesi vitli kolači,
a brat ti spralja toj vrana konja,
sestra ti plete tuj sitnu lesu[1]
pa se spraljav u tebe da dođev.“ 15


Pevač i mesto zapisa

Reference

  1. kosa opletena

Izvor

  • Zlatanović, Momčilo: Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije, izbor, Učiteljski fakultet, Vranje, 1999., str. 50.
  • „Lazarice“, Srpski narodni običaj, (u Vranju i vranjskom okrugu); Brastvo IV, Društvo Svetoga Save, Beograd, 1890., str. 80.
  • Momčilo Zlatanović, Miroslav Milovanović: Da znaješ, mome mori..., vranjske pesme, izbor; Obelisk, Beograd, 1972., str. 61.
  • Momčilo Zlatanović: Lirske narodne pesme iz južne i istočne Srbije; izbor, Narodna knjiga, Beograd, 1982., str. 29.