Ovija dvori skoro gradeni

* * *

[Ovija dvori skoro gradeni]

Ovija dvori skoro gradeni,
skoro gradeni, rano meteni.
U sredi dvori mlada nevesta.
Košulju pušta do crnu zemlju,
perja uzdiza do vedro nebo — 5
pa se prepira s jasno Meseče:
„Čuješ li mene, jasno Meseče,
visoko greješ, daleko vidiš.
Da li si bija skoro u naši?“
„Bija sam, bija, sinoć s’m došja. 10
Tatko ti toči toj rujno vino,
majka ti mesi vitli kolači,
a brat ti spralja toj vrana konja,
sestra ti plete tuj sitnu lesu^[1] —
pa se spraljav u tebe da dođev.“ 15

---

Reference

1. kosa opletena

Izvor

• Zlatanović, Momčilo: Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije, izbor, Učiteljski fakultet, Vranje, 1999., str. 50.

• „Lazarice“, Srpski narodni običaj, (u Vranju i vranjskom okrugu); Brastvo IV, Društvo Svetoga Save, Beograd, 1890., str. 80.

• Momčilo Zlatanović, Miroslav Milovanović: Da znaješ, mome mori..., vranjske pesme, izbor; Obelisk, Beograd, 1972., str. 61.

• Momčilo Zlatanović: Lirske narodne pesme iz južne i istočne Srbije; izbor, Narodna knjiga, Beograd, 1982., str. 29.