Aleksa Šantić

Herceg-Novi ćuti... Tek s Tvrtkova grada
Iz bršljana svelog, pun bola i jada,
     Sveti glasak zvoni...
Da l' to dobri anđô nad mogilom nada
     Blage suze roni?
Il' ranjeno tiče u tu nojcu crnu
Sa počinka svoga sa cijukom prhnu?

Ne, ja znadem glasak što se bolom kreće:
To lovćenska vila na ruine sleće
     Pa ih suzom kvasi.
Za zlatnijem dobom, što se vratit neće,
     Zlatne trga vlasi
I cjeliva bršljan - cigli vijenac sveo,
Na razvali kralja što se tužan spleo.