Nona

Nona (Die Nonne)  (1896)  Pisac: Ludvig Uland, prevodilac: Jovan Dučić

U vrtu manastira
Korača bl'jeda nona,
A svjetli mesec sjaje
Kroz osjenčene kraje,
Kud plačna hodi ona.

„Umro je, blago meni,
Milosnik srca moga,
A on će anđeo biti;
Neću da suze lijem,
Opet ga ljubit' smijem —
Anđela, Bože, tvoga...”

I priđe ikoni Djeve
I divne diže oči —
Sveta ikona mala
Čudnim je sjajem sjala,
Kroz sjenku tihe noći.

Pa kleče, skrsti ruke — —
A mirno i nečujno
Samrt joj stupi bliže,
Pa gusti veo diže
I ljubnu lice bujno...

Izvor

1896. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina prva. str. 138.