Aleksa Šantić

Pesniku Narodnog Jedinstva (Petru Preradoviću)

Na vrelu bratstva oprasmo očiju vid,
I više mi nismo slepi...
Oprasmo mrlje, i krv, i greh, i stid,
I sad smo k'o bogovi lepi!

Gle duše, što ih vekovni točio crv,
U jedan splele se venac -:
Jedna je loza i jedna kraljevska krv
Srb, Hrvat i Slovenac.

Sa naših njiva jedan se hori poj
Uz naša rala i brâne -:
Tri stara hrasta razdiru magleni sloj
I suncem ogrću grane...

U pokajanju prošle su rane i vred
Što smo ih borbama dugim,
Kada se kobno smejao satana bled, -
Zadali jedni drugim...

S temeljem vere sagradili smo hram,
Podigli stubove trajne;
U kandilima zažegli svešteni plam
Vaskrsne misli sjajne...

U sveto kube molitve diže se glas
Iz grla miliona:
Bože bratimstva, Ti večno vodi nas
I štiti od faraona!...

Tamo, gde maše lovora zlatni splet,
Sad naši brodovi brode
Svrh bela jedra, olujni šireći let,
Klikće or'o slobode.

Na vrelu bratstva oprasmo očiju vid,
I više mi nismo slepi...
Oprasmo mrlje, i krv, i greh, i stid,
I sad smo k'o bogovi lepi!