< 1. Timotiju NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA Titu >
Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine.


Timotiju poslanica druga svetoga apostola Pavla.

Glava I.

1. Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obećanje života u Isusu Hristu,

2. Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega.

3. Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja čistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noć,

4. Želeći da te vidim, opominjući se suza tvojijeh, da se radosti ispunim;

5. Opominjući se nelicemjerne u tebi vjere, koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi;

6. Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe.

7. Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i čistote.

8. Ne postidi se dakle svjedočanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanđelijem Hristovijem po sili Boga,

9. Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vječnijeh;

10. A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanđelijem;

11. Za koje sam ja postavljen apostol i učitelj neznabožaca.

12. Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj sačuvati za dan onaj.

13. Imaju u pameti obraz zdravijeh riječi koje si čuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa.

14. Dobri amanet sačuvaj Duhom svetijem koji živi u nama.

15. Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, među kojima je Figel i Ermogen.

16. A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se;

17. Nego došavši u Rim potraži me još s većijem staranjem i nađe.

18. Da da njemu Gospod da nađe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro.

Glava II.

1. Ti dakle, sine moj, jačaj u blagodati Hrista Isusa;

2. I što si čuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji će biti vrijedni i druge naučiti.

3. Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista;

4. Jer se nikakav vojnik ne zapleće u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi.

5. Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje.

6. Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda.

7. Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu.

8. Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanđeliju mojemu,

9. U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zločinac; ali se riječ Božija ne veže.

10. Za to trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vječnom.

11. Istinita je riječ: ako s njim umrijesmo, to ćemo s njim i oživljeti.

12. Ako trpimo, s njim ćemo i carovati. Ako se odrečemo, i on će se nas odreći.

13. Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreći.

14. Ovo napominji, i posvjedoči pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju.

15. Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja riječju istine.

16. A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti,

17. I riječ njihova kao živina toči: među kojima je Imenej i Filit,

18. Koji u istini pogriješiše govoreći da je vaskrsenije već bilo; i smetaju vjeru nekijeh.

19. Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajući ovaj pečat: Pozna Gospod svoje, i: Da odstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje.

20. A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za čast, a jedni za sramotu.

21. Ako dakle ko očisti sebe od ovoga, biće sud za čast, osvećen, i potreban domaćinu, pripravljen za svako dobro djelo.

22. Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od čistoga srca;

23. A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajući da rađaju svađe.

24. A sluga Gospodnji ne treba da se svađa, nego da bude krotak k svima, poučljiv, koji nepravdu može podnositi,

25. I s krotošću poučavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine,

26. I da se iskopaju iz zamke đavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju.

Glava III.

1. Ali ovo znaj da će u pošljednje dane nastati vremena teška.

2. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni,

3. Neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, bijesni; ne dobroljubivi,

4. Izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga,

5. Koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovijeh se kloni.

6. Jer su od ovijeh oni koji se zavlače po kućama, i robe ženice koje su natovarene grijesima i vode ih različne želje,

7. Koje se svagda uče, i nikad ne mogu da dođu k poznanju istine.

8. Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopačenoga uma, nevješti u vjeri.

9. Ali ne će dugo napredovati; jer će njihovo bezumlje postati javno pred svima, kao i onijeh što posta.

10. A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje,

11. Protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh, i od sviju me izbavi Gospod.

12. A i svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni.

13. A zli ljudi i varalice napredovaće na gore, varajući i varajući se.

14. Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio,

15. I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa.

16. Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,

17. Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.

Glava IV.

1. Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:

2. Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem;

3. Jer će doći vrijeme kad zdrave nauke ne će slušati, nego će po svojijem željama nakupiti sebi učitelje, kao što ih uši svrbe,

4. I odvratiće uši od istine, i okrenuće se ka gatalicama.

5. A ti budi trijezan u svačemu, trpi zlo, učini djelo jevanđelista, službu svoju svrši.

6. Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta.

7. Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah.

8. Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.

9. Postaraj se da dođeš brzo k meni;

10. Jer me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene.

11. Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mi je dobar za službu.

12. A Tihika poslao sam u Efes.

13. Kad dođeš donesi mi kabanicu što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito kožne.

14. Aleksandar kovač mnogo mi zla učini. Da mu Gospod plati po djelu njegovu.

15. Čuvaj se i ti od njega; jer se vrlo protivi našijem riječima.

16. U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi!

17. Ali Gospod bi sa mnom, i dade mi moć da se kroza me svrši propovijedanje, i da čuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh.

18. I Gospod će me izbaviti od svakoga zla djela, i sačuvaće me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin.

19. Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom.

20. Erast osta u Korintu. A Trofima ostavih u Miletu bolesna.

21. Postaraj se da dođeš prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braća sva.

22. Gospod Isus Hristos sa Duhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin.