Novi zavjet (Karadžić) / 2. Korinćanima
| < 1. Korinćanima | NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA | Galatima > |
| Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine. |
Glava I.
1. Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj, i brata Timotija crkvi Božijoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji:
2. Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista.
3. Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe,
4. Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava.
5. Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista.
6. Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo.
7. I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajući da kao što ste zajedničari u našemu stradanju tako i u utjesi.
8. Jer vam ne ćemo, braćo, zatajati nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti;
9. Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se već ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve,
10. Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da će nas i još izbaviti,
11. S pomoću i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi.
12. Jer je naša slava ovo: svjedočanstvo savjesti naše da smo u prostoti i čistoti Božijoj a ne u mudrosti tjelesnoj nego po blagodati Božijoj življeli na svijetu, a osobito među vama.
13. Jer vam drugo ne pišemo nego što čitate i razumijete. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti.
14. Kao što neki i razumjeste da smo vam slava kao i vi nama za dan Gospoda našega Isusa Hrista.
15. I u ovom pouzdanju šćadijah da vam dođem prije, da drugu blagodat imate;
16. I kroz vas da dođem u Maćedoniju, i opet iz Maćedonije da dođem k vama, i vi da me pratite u Judeju.
17. Ali kad sam ovo htio, eda li sam dakle što nepostojano činio? Ili što se nakanjujem, da se po tijelu nakanjujem, da bude u mene da da, a ne ne?
18. Ali je Bog vjeran, te riječ naša k vama ne bi da i ne.
19. Jer sin Božij Isus Hristos, kojega mi vama propovijedasmo, ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u njemu bi da.
20. Jer koliko je obećanja Božijeh, u njemu su da, i u njemu amin, Bogu na slavu kroz nas.
21. A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas,
22. Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša.
23. A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeći vas ne dođoh više u Korint.
24. Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u vjeri stojite.
Glava II.
1. Ovo pak sudih u sebi da opet ne dođem k vama u žalosti.
2. Jer ako ja činim žalost vama, ko je koji će mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene?
3. I pisah vam ovo isto, da kad dođem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajući se na sve vas da je moja radost sviju vas.
4. Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.
5. Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama.
6. Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh.
7. Za to vi nasuprot većma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost.
8. Za to vas molim, utvrdite k njemu ljubav.
9. Jer vam za to i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svačemu poslušni.
10. A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista,
11. Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli.
12. A kad dođoh u Troadu da propovijedam jevanđelije Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu,
13. Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši. se s njima iziđoh u Maćedoniju.
14. Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu.
15. Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu:
16. Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan?
17. Jer mi nijesmo kao mnogi koji nečisto propovijedaju riječ Božiju, nego iz čistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.
Glava III.
1. Počinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporučnijeh poslanica na vas ili od vas?
2. Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i čitaju svi ljudi;
3. Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca.
4. A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga,
5. Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoća od Boga;
6. Koji i učini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu;jer slovo ubija, a duh oživljuje.
7. Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje:
8. A kamo li ne će mnogo većma služba duha biti u slavi?
9. Jer kad je služba osuđenja slava, mnogo većma izobiluje služba pravde u slavi,
10. Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi.
11. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će većma biti u slavi ono što ostaje.
12. Imajući dakle takovi nad s velikom slobodom radimo;
13. I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje.
14. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u čitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje.
15. Nego do danas kad se čita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji.
16. A kad se obrate ka Gospodu, uzeće se pokrivalo.
17. A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda.
18. Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto obličje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
Glava IV.
1. Za to imajući ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosađuje nam se;
2. Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvrćemo riječ Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti čovječijoj pred Bogom.
3. Ako li je pak pokriveno jevanđelije naše, u onima je pokriveno koji ginu,
4. U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanđelija slave Hristove, koji je obličje Boga, koji se ne vidi.
5. Jer sebe ne propovijedamo, nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi.
6. Jer Bog koji reče da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.
7. Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas.
8. U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosađuje; zabunjeni smo, ali ne gubimo nada;
9. Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo,
10. I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže.
11. Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu.
12. Za to dakle smrt vlada u nama, a život u vama.
13. Imajući pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: Vjerovah, za to govorih; mi vjerujemo, za to i govorimo,
14. Znajući da će onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama.
15. Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje mnogajem hvalama na slavu Božiju.
16. Za to nam se ne dosađuje; no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.
17. Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu,
18. Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno.
Glava V.
1. Jer znamo da kad se zemaljska naša kuća tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.
2. Jer za tijem uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan.
3. I da se obučeni, ne goli nađemo!
4. Jer budući u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer ne ćemo da se svučemo, nego da se preobučemo, da život proždere smrtno.
5. A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha.
6. Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda.
7. Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.
8. Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodu.
9. Za to se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni.
10. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu činio, ili dobro ili zlo:
11. Znajući dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati.
12. Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu.
13. Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo.
14. Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe.
15. Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.
16. Za to i mi od sad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.
17. Za to ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.
18. Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja.
19. Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom, ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas riječ pomirenja.
20. Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom.
21. Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi učini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.
Glava VI.
1. Molimo vas pak kao pomagači da ne primite uzalud blagodat Božiju.
2. Jer on govori: U vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija!
3. Nikakvo ni u čemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi;
4. Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama,
5. U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
6. U čistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,
7. U riječi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i na desno i na lijevo,
8. Slavom i sramotom, kuđenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti,
9. Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, pravdu.
10. Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaćavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.
11. Usta naša otvoriše se k vama, Korinćani, i srce naše. rasprostrani se.
12. Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem.
13. A da mi vratite (kao djeci govorim), rasprostranite se i vi.
14. Ne vucite u tuđemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom?
15. Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom?
16. Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: Useliću se u njih, i življeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.
17. Za to iziđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti,
18. I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj.
Glava VII.
1. Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu,
2. Primite nas, nikome ne učinismo na žao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo.
3. Ne govorim na osuđenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo.
4. Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošću pored sviju briga našijeh.
5. Jer kad dođosmo u Maćedoniju, nikako mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah.
6. Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem,
7. A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujući vašu želju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da se još većma obradovah. _
8. Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao; jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas.
9. Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
10. Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi.
11. Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko učini staranje među vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste čisti u djelu.
12. Jer ako vam i pisah, ne onoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo učinjeno, nego da se pokaže među vama staranje naše za vas pred Bogom.
13. Za to se utješismo utjehom vašom; a još se većma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov.
14. Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi.
15. I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili.
16. Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas.
Glava VIII.
1. Dajemo vam pak na znanje, braćo, blagodat Božiju koja je dana u crkvama Maćedonskima,
2. Da u mnogome kušanju nevolja suvišak radosti njihove i puko siromaštvo njihovo izobilova u bogastvu prostote njihove.
3. Jer po mogućstvu njihovu (ja sam svjedok) i preko mogućstva dobrovoljni bijahu,
4. I s mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat i zajednicu službe k svetima.
5. I ne kao što se nadasmo, nego najprije sebe predaše Gospodu i nama, po volji Božijoj,
6. Da mi umolismo Tita da kao što je počeo onako i svrši i među vama blagodat ovu.
7. A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri, i u riječi, i u razumu, i u svakom staranju, i u ljubavi svojoj k nama, da i u ovoj blagodati izobilujete.
8. Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita.
9. Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da, bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovijem siromaštvom obogatite.
10. I svjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo činiti nego i htjeti počeste još od lanjske godine.
11. A sad dovršite to i činiti, da kao što bi dobra volja htjeti tako da bude i učiniti, od toga što imate.
12. Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema.
13. Jer se ne želi da drugima bude radost a vama žalost, nego jednako.
14. Da u sadašnje vrijeme vaš suvišak bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak: da bude jednakost,
15. Kao što je pisano: Ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo.
16. A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo,
17. Jer primi moljenje; a budući da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama.
18. Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanđeliju po svijem crkvama.
19. A ne samo to, nego je i izabran od crkava da ide s nama u ovu blagodat u kojoj mi služimo za samoga Gospoda slavu i vašu dobru volju:
20. Čuvajući se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo,
21. I promišljajući za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima.
22. A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogijem stvarima da je ustalac, a sad mnogo veći zbog velikoga nadanja na vas.
23. A za Tita, on je moj drug i pomagač među vama; a za braću našu, oni su poslanici crkveni i slava Hristova.
24. Pokažite dakle na njima svjedočanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama.
Glava IX.
1. Jer za takovu porezu koja se kupi svetima nije mi trijebe pisati vam;
2. Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Maćedoncima da se Ahaja prigotovi od lanjske godine, i vaša revnost razdraži mnoge.
3. A braću poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio;
4. Da se, ako dođu sa mnom Maćedonci i nađu vas ne prigotovljene, ne osramotimo mi (da ne rečem vi) u toj hvali.
5. Tako nađoh da je potrebno umoliti braću da naprijed idu k vama, i da priprave ovaj naprijed obrečeni vaš blagoslov da bude gotov tako kakono ti blagoslov, a ne kao lakomstvo.
6. Ovo pak velim: koji s tvrđom sije, s tvrđom će i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov će i požnjeti.
7. Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošću! ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje.
8. A Bog je kadar učiniti da je među vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajući izobilujete za svako dobro djelo;
9. Kao što je pisano: Prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje va vijek.
10. A koji daje sjeme sijaču, daće i hljeb za jelo: i umnožiće sjeme vaše, i daće da uzrastu žita pravde vaše;
11. Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas čini hvalu Bogu.
12. Jer služba ove poreze ne ispunjuje samo nedostatak svetijeh, nego čini te se i mioge hvale daju Bogu,
13. Ogledom poreze ove hvaleći Boga za vaše pokorno priznanje jevanđelija Hristova, i za prostotu podjele k njima i k svima,
14. I da se mole Bogu za vas, i da čeznu za vama za premnogu blagodat Božiju na vama.
15. A hvala Bogu na njegovu neiskazanome daru.
Glava X.
1. A sam ja Pavle molim vas krotosti radi i tišine Hristove, koji sam pred vama ponižen prema vama, a kad nijesam kod vas, slobodan sam prema vama.
2. Molim pak da mi ne bude trijebe, kad budem kod vas, onako slobodan biti kao što mislim da smijem protiv nekijeh koji misle za nas da po tijelu živimo;
3. Jer ako i živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu.
4. Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno, ne go silno od Boga na raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli
5. I svaku visinu koja se podiže na poznanje Božije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu,
6. I u pripravnosti imamo osvetu za svaku nepokornost, kad se izvrši vaša pokornost.
7. Gledate li na ono što vam je pred očima? Ako se ko uzda da je Hristov neka misli opet u sebi da kako je on Hristov tako smo i mi Hristovi.
8. Jer ako se što i više pohvalim vlašću našom koju nam dade Gospod na popravljanje, a ne na kvarenje vaše, ne ću se postidjeti.
9. Ali da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama;
10. Jer su poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom pred nama, slab je, i riječ njegova ne valja ništa.
11. Ovo neka pomisli takovi da kaki smo u riječi po poslanicama kad nijesmo kod vas, taki smo i u djelu kad smo tu.
.12. Jer ne smijemo sebe miješati ili se porediti s drugima koji hvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebe mjere i porede sami sebe sa sobom, ne razumijevaju.
13. A mi se ne ćemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila kojega nam Bog mjeru razdijeli da dopremo i do vas.
14. Jer se mi daleko ne prostiremo, kao da ne dosežemo do vas; jer doprijesmo i do vas s jevanđelijem Hristovijem,
15. Ne hvaleći se preko mjere u tuđijem poslovima, imajući pak nad kad uzraste vjera vaša da ćemo se u vama veličati po pravilu svojemu izobilno,
16. Da i u daljnijem stranama od vas propovjedimo jevanđelije, i da se ne pohvalimo onijem što je po tuđemu pravilu uređeno.
17. A koji se hvali, Gospodom neka se hvali.
18. Jer onaj nije valjan koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali.
Glava XI.
1. O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me.
2. Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku čistu izvedem pred Hrista.
3. Ali se bojim da kako kao što zmija Jevu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu.
4. Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanđelije koje ne primiste, dobro biste potrpljeli.
5. Jer mislim da ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola.
6. Jer ako sam i prostak u riječi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati među vama.
7. Ili grijeh učinih ponižujući sebe da se vi povisite? Jer vam za badava Božije jevanđelije propovjedih.
8. Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome.
9. Jer moju sirotinju potpuniše braća koja dođoše iz Maćedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaću.
10. Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova ne će uzeti od mene u Ahajskijem krajevima.
11. Za što? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što činim i činiću,
12. Da odsiječem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome čim se hvale našli se kao i mi.
13. Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.
14. I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svijetla.
15. Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima će svršetak biti po djelima njihovijem.
16. Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim.
17. A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale.
18. Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću da se hvalim.
19. Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri.
20. Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko veliča.
21. Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan (po bezumlju govorim), i ja sam slobodan.
22. Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avramovo? i ja sam;
23. Jesu li sluge Hristove? (ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga;
24. Od Čivuta primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac;
25. Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj.
26. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom;
27. U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji;
28. Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve.
29. Ko oslabi i ja da ne oslabim? Ko se sablazni i ja da se ne raspalim?
30. Ako mi se valja hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.
31. Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven va vijek, zna da ne lažem.
32. U Damasku neznabožački knez cara Arete čuvaše grad Damask i šćaše da me uhvati: i kroz prozor spustaše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.
Glava XII.
1. Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
2. Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina (ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do trećega neba.
3. I znam za takovog čovjeka (ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna)
4. Da bi odnesen u raj, i ču neiskazane riječi kojijeh čovjeku nije slobodno govoriti.
5. Tijem ću se hvaliti, a sobom se ne ću hvaliti, već ako slabostima svojima.
6. Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili čuje što od mene.
7. I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me ćuša da se ne ponosim.
8. Za to triput Gospoda molih da odstupi od mene.
9. I reče mi: Dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sa svijem. Daklem ću se najslađe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova.
10. Za to sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan.
11. Postadoh bezuman hvaleći se: vi me natjeraste; jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa.
12. Jer znaci apostolovi učiniše se među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama.
13. Jer šta je u čemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu.
14. Evo sam gotov treći put da vam dođem, i ne dosađujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci.
15. A ja dragovoljno potrošiću i biću potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite.
16. Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav budući dobih vas prijevarom.
17. Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama?
18. Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama?
19. Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje.
20. Jer se bojim da kad po čem dođem ne ću vas naći kakove hoću, i ja ću se naći vama kakova me ne ćete: da kako ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune:
21. Da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplačem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za nečistotu i kurvarstvo i sramotu, što počiniše.
Glava XIII.
1. Ovo treći put idem k vama; u ustima dva ili tri svjedoka ostaće svaka riječ.
2. Naprijed kazah i naprijed govorim kako u vas bivši drugi put, i sad ne budući kod vas pišem onima koji su prdje sagriješili i svima ostalima da ako dođem opet ne ću poštedjeti.
3. Jer tražite da iskušate Hrista što u meni govori, koji među vama nije slab, nego je silan među vama.
4. Jer ako i raspet bi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u njemu, ali ćemo biti živi s njim silom Božijom među vama.
5. Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? već ako da u čemu nijeste valjani.
6. A nadam se da ćete poznati da mi nijesmo nevaljani.
7. A molimo se Bogu da vi ne činite nikakva zla, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro činite, a mi kao nevaljani da budemo.
8. Jer ništa ne možemo na istinu nego za istinu.
9. Jer se radujemo kad mi slabimo a vi jačate. A za to se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo.
10. Za to, ne budući kod vas, pišem ovo da kad dođem ne učinim bez šteđenja po vlasti koju mi je Gospod dao na popravljanje a ne na raskopavanje.
11. A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biće s vama.
12. Pozdravite jedan drugoga ijelivom svetijem. Pozdravljaju vas svi sveti.
13. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin.
- Povezane stranice: Sveto pismo