Novi zavjet (Karadžić) / Matej

NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA

Jev. po Marku >

Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine.

Sveto jevanđelije po Mateju

Glava I.

1. Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avramova sina.

2. Avram rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu.

3. A Juda rodi Farmsa i Zaru s Tamarom. A Farms rodi Esroma. A Esrom rodi Arama.

4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona.

5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.

6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom.

7. A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu.

8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju.

9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju.

10. A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju.

11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi Vavilonskoj.

12. A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela.

13. A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima, A Eliakim rodi Azora.

14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.

15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.

16. A Jakov rodi Josifa, muža Mariju, koja rodi Isusa, prozvanoga Hrista.

17. Svega dakle koljena od Avrama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena četrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena četrnaest.

18. A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga.

19. A Josif muž njezin, budući pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.

20. No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji, govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zametnulo od Duha je svetoga.

21. Pa će roditi sina, i nađeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh.

22. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:

23. Eto, djevojka će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog,

24. Kad se Josif probudi od sna, učini kao što mu je zapovjedio anđeo Gospodnji, i uzme ženu svoju.

25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus.

Glava II.

1. A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci od istoka u Jerusalim, i kažu:

2. Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku, i došli smo da mu se poklonimo.

3. Kad to čuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim.

4. I sabravši sve glavare svešteničke i književnike narodne, pitaše ih: Gdje će se roditi Hristos?

5. A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:

6. I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po čem nijesi najmanji u državi Judinoj; jer će iz tebe izići čelovođa koji će spasti narod moj Izrailja.

7. Onda Irod tajno dozva mudrace, i ispitivaše ih kad se pojavila zvijezda.

8. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim.

9. I oni saslušavši cara, pođoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete.

10. A kad vidješe zvijezdu gdje je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.

11. I ušavši u kuću, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše, i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.

12. I primivši u snu zapovijest da se ne vraćaju k Irodu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju.

13. A pošto oni otidu, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi.

14. I on ustavši uze dijete i mater njegovu noću i otide u Misir.

15. I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah sina svojega.

16. Tada Irod kad vidje da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se vrlo, i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca.

17. Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreći:

18. Glas u Tami ču se, plač, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plače za svojom djecom, i Neće da se utješi, jer ih nema.

19. A po smrti Irodovoj, gle, anđeo Gospodnji u snu javi se Josifu u Misiru.

20. I reče: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju.

21. I on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i dođe u zemlju Izrailjevu.

22. Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega, poboja se onamo ići; nego primivši u snu zapovijest, otide u krajeve Galilejske.

23. I došavši onamo, namjesti se u gradu koji se zove Nazaret, da se zbude kao što su kazali proroci da će se Nazarećanin nazvati.

Glava III.

1. U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji Judejskoj.

2. I govoraše: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.

3. Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove.

4. A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.

5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska,

6. I on ih kršćavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.

7. A kad vidje (Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reče im: Porod aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?

8. Rodite dakle rod dostojan pokajanja.

9. I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avrama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avramu.

10. Već i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj se baca.

11. Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jači je od mene: ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.

12. Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem.

13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.

14. A Jovan branjaše mu govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?

15. A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.

16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.

17. I gle, glas s neba koji govori: Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

Glava IV.

1. Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga Đavo kuša.

2. I postivši se dana četrdeset i noći četrdeset, na pošljetku ogladnje.

3. I pristupi k njemu kušač i reče: Ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu.

4. A on odgovori i reče: Pisano je: ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.

5. Tada odvede ga đavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve;

6. Pa mu reče: Ako si sin Božij, skoči dolje; jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeće te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.

7. A Isus reče njemu: Ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega.

8. Opet uze ga đavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu;

9. I reče mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.

10. Tada reče njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi.

11. Tada ostavi ga đavo, i gle, anđeli pristupiše i služahu mu.

12. A kad ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju.

13. I ostavivši Nazaret, dođe i namjesti se u Kapernaumu primorskome na međi Zavulonovoj i Neftalimovoj.

14. Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreći:

15. Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka.

16. Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo.

17. Od tada poče Isus učiti i govoriti: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.

18. I idući pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meću mreže u more, jer bijahu ribari.

19. I reče im: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskijem.

20. A oni taj čas ostaviše mreže i za njim otidoše.

21. I otišavši odatle, vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u lađi sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih.

22. A oni taj čas ostaviše lađu i oca svojega i za njim otidoše.

23. I prohođaše po svoj Galileji Isus učeći po zbornicama njihovijem, i propovijedajući jevanđelije o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.

24. I otide glas o njemu po svoj Siriji, i privedoše mu sve bolesne od različnijeh bolesti i s različnijem mukama, i bijesne, i mjesečnjake, i uzete, i iscijeli ih.

25. I za njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz deset gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

Glava V.

1. A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu učenici njegovi.

2. I otvorivši usta svoja, učaše ih govoreći:

3. Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;

4. Blago onima koji plaču, jer će se utješiti;

5. Blago krotkima, jer će naslijediti zemlju;

6. Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;

7. Blago milostivima, jer će biti pomilovani;

8. Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga vidjeti;

9. Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati;

10. Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko;

11. Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rđave riječi lažući, mene radi.

12. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

13. Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni za što, osim da se prospe na polje i da je ljudi pogaze.

14. Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.

15. Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijetnjak, te svijetli svima koji su u kući.

16. Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.

17. Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.

18. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.

19. Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti, i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

20. Jer vam kaže da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.

21. Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer, ko ubije, biće kriv sudu.

22. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom.

23. Za to dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

24. Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj

25. Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.

26. Zaista ti kažem nećeš izići odande dok ne daš do pošljednjega dinara.

27. Čuli ste kako je kazano starima: ne čini preljube.

28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu.

29. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh nego li sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao

30. I ako te desna tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh nego li sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao.

31. Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju da joj da knjigu raspusnu.

32. A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme, preljubu čini.

33. Još ste čuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.

34. A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;

35. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.

36. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne učiniti.

37. Dakle neka bude vaša riječ: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.

38. Čuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.

39. A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi

40. I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.

41. I ako te potjera ko jedan sahat, ti s njime dva.

42. Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.

43. Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.

44. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone;

45. Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

46. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne čine li to i carinici?

47. I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?

48. Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.

Glava VI.

1. Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od oca svojega koji je na nebesima.

2. Kad dakle daješ milostinju, ne trudi pred sobom, kao što čine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju.

3. A ti kad daješ milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što čini desnica tvoja.

4. Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

5. I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kaže da su primili platu svoju.

6. A ti kad se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti, i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

7. A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni.

8. Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše.

9. Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;

10. Da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;

11. Hljeb naš potrebni daj nam danas;

12. I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem;

13. I ne navedi nas u propast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava va vijek. Amin.

14. Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama otac vaš nebeski;

15. Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš neće oprostiti vama grijeha vašijeh.

16. A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni načine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju.

17. A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje u nj,

18. Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti! i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu;

20. Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu.

21. Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše.

22. Svijeća je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti.

23. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama?

24. Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.

25. Za to vam kaže: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?

26. Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih?

27. A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?

28. I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se, niti predu.

29. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih.

30. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamo li vas, malovjerni?

31. Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti?

32. Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.

33. Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.

34. Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.

Glava VII.

1. Ne sudite da vam se ne sudi;

2. Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti.

3. A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?

4. Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu?

5. Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.

6. Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.

7. Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.

8. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.

9. Ili koji je među vama čovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da?

10. Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?

11. Kad dakle vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?

12. Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.

13. Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.

14. Kao što su uska vrata, i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.

15. čuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovčijemu, a unutra su vuci grabljivi.

16. Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?

17. Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa.

18. Ne može drvo dobro rodova zlijeh rađati, ni drvo zlo rodova dobrijeh rađati.

19. Svako dakle drvo koje ne rađa roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.

20. I tako dakle po rodovima njihovijem poznaće te ih.

21. Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima.

22. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili?

23. I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.

24. Svaki dakle koji sluša ove moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu:

25. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer bješe utvrđena na kamenu.

26. A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku:

27. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.

28. I kad svrši Isus riječi ove, divljaše se narod nauci njegovoj.

29. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.

Glava VIII.

1. A kad siđe s gore, za njim iđaše naroda mnogo.

2. I gle, čovjek gubav dođe i klanjaše mu se govoreći: Gospode! ako hoćeš, možeš me očistiti.

3. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube.

4. I reče mu Isus: Gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedočanstva njima.

5. A kad uđe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleći ga

6. I govoreći: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muči se vrlo.

7. A Isus reče mu: Ja ću doći i iscijeliću ga.

8. I kapetan odgovori i reče: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uđeš; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.

9. Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reče jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.

10. A kad ču Isus, udivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.

11. I to vam kažem da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avramom i Isakom, i Jakovom u carstvu nebeskome:

12. A sinovi carstva izgnaće se u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.

13. A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.

14. I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.

15. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.

16. A u veče dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli:

17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze, i bolesti ponese.

18. A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi učenicima svojijem da idu na onu stranu.

19. I pristupivši jedan književnik reče mu: Učitelju! ja idem za tobom kudgod ti pođeš.

20. Reče njemu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječij nema gdje glave zakloniti.

21. A drugi od učenika njegovijeh reče mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega.

22. A Isus reče njemu: Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.

23. I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.

24. I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; _ a on spavaše.

25. I prikupivši se učenici njegovi probudiše ga govoreći: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.

26. I reče im: Za što ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.

27. A ljudi čudiše se govoreći: Ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?

28. A kad dođe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proći putem onijem.

29. I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da mučiš nas?

30. A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.

31. I đavoli moljahu ga govoreći: Ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.

32. I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.

33. A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.

34. I gle, sav grad iziđe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.

Glava IX.

1. I ušavši u lađu prijeđe i dođe u svoj grad.

2. I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: Ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.

3. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga.

4. I videći Isus pomisli njihove, reče: Za što zlo mislite u srcima svojijem?

5. Jer šta je lakše reći: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i hodi?

6. Ali da znate da vlast ima sin čovječiji na zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): Ustani, uzmi svoj odar i idi doma.

7. I ustavši otide doma.

8. A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.

9. I odlazeći Isus odande vidje čovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši, otide za njim.

10. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovijem.

11. I vidjevši to fariseji govorahu učenicima njegovijem: Za što s carinicima i grješnicima učitelj vaš jede i pije?

12. A Isus čuvši to reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.

13. Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.

14. Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: Za što mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste?

15. A Isus reče im: Eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti.

16. Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.

17. Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva.

18. Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživljeće.

19. I ustavši Isus za njim pođe i učenici njegovi.

20. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.

21. Jer govoraše u sebi: Samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.

22. A Isus obazrevši se i vidjevši je reče: Ne boj se, kćeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga časa.

23. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i ljude zabunjene

24. Reče im: Odstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmijevahu mu se.

25. A kad istjera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.

26. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.

27. A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepca vičući i govoreći: Pomiluj nas, sine Davidov!

28. A kad dođe u kuću, pristupiše k njemu slijepci, i reče im Isus: Vjerujete li da ja mogu to učiniti? A oni mu rekoše: Da, Gospode.

29. Tada dohvati se očiju njihovijeh govoreći: Po vjeri vašoj neka vam bude.

30. I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: Gledajte da niko ne dozna.

31. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.

32. Kad oni pak iziđu, gle, dovedoše k njemu čovjeka nijema i bijesna.

33. I pošto izgna đavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: Nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.

34. A fariseji govorahu: Pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.

35. I prohođaše Isus po svijem gradovima i selima učeći po zbornicama njihovijem i propovijedajući jevanđelije o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.

36. A gledajući ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.

37. Tada reče učenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.

38. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

Glava X.

1. I dozvavši svojijeh dvanaest učenika dade im vlast nad duhovima nečistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći.

2. A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zavedejev, i Jovan brat njegov;

3. Filip, i Vartolomije; Toma, i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej, prozvani Tadija;

4. Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade.

5. Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite;

6. Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.

7. A hodeći propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko.

8. Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite! za badava ste dobili, za badava i dajite.

9. Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasima svojijem,

10. Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga djela.

11. A kad u koji grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne iziđete.

12. A ulazeći u kuću nazovite joj : mir kući ovoj.

13. I ako bude kuća dostojna, doći će mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir će se vaš k vama vratiti.

14. A ako vas ko ne primi niti posluša riječi vašijeh, izlazeći iz kuće ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh.

15. Zaisto vam kažem: lakše će biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan strašnoga suda nego li gradu onome

16. Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove; budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.

17. A čuvajte se od ljudi; jer će vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem biće vas.

18. I pred vlastelje i careve vodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima i neznabošcima.

19. A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati.

20. Jer vi nećete govoriti, nego Duh oca vašega govoriće iz vas.

21. A predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih.

22. I svi će mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

23. A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer vam kažem zaista: nećete obići gradova Izrailjevijeh dok dođe sin čovječij.

24. Nema učenika nad učitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega.

25. Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina nazvali Veelzevulom, a kamo li domaće njegove?

26. Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.

27. što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapće na uši, propovijedajte s krovova.

28. I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

29. Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega.

30. A vama je i kosa na glavi sva izbrojena.

31. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

32. A koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.

33. A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.

34. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donese mir nego mač.

35. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine;

36. I neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi.

37. Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan.

38. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.

39. Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.

40. Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao.

41. Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće.

42. I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem neće mu plata propasti.

Glava XI.

1. I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici učenika svojijeh, otide odande dalje da uči i da propovijeda po gradovima njihovijem.

2. A Jovan čuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu učenika svojijeh.

3. I reče mu: Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?

4. A Isus odgovarajući reče im: Idite i kažite Jovanu što čujete i vidite:

5. Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste se i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanđelije.

6. I blago onome koji se ne sablazni o mene.

7. A kad ovi otidoše, poče Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?

8. Ili šta ste izišli da vidite? čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima.

9. Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka.

10. Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.

11. Zaista vam kažem: ni jedan između rođenijeh od žena nije izišao veći od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veći je od njega.

12. A od vremena Jovana krstitelja do sad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga.

13. Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana.

14. I ako hoćete vjerovati, on je oluja što će doći.

15. Koji ima uši da čuje neka čuje.

16. Ali kakav ću kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i viču svojijem drugovima

17. I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste.

18. Jer Jovan dođe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: đavo je u njemu.

19. Dođe sin čovječij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.

20. Tada poče Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveća čudesa njegova, pa se nijesu pokajali.

21. Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreći i u pepelu pokajali.

22. Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše će biti u dan strašnoga suda nego vama.

23. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ćeš propasti: jer da su u Sodomu bila čudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana.

24. Ali vam kažem da će zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi.

25. u to vrijeme odgovori Isus, i reče: Hvalim te, oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima.

26. Da, oče, jer je tako bila volja tvoja.

27. Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoće kazati.

28. Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti.

29. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem,

30. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.

Glava XII.

1. U to vrijeme iđaše Isus u subotu kroz usjeve: a učenici njegovi ogladnješe, i počeše trgati klasje, i jesti.

2. A fariseji vidjevši to rekoše mu: Gle, učenici tvoji čine što ne valja činiti u subotu.

3. A on reče im: Nijeste li čitali što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?

4. Kako uđe u kuću Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjao jesti njemu ni omima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima?

5. Ili nijeste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi?

6. A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veći od crkve.

7. Kad biste pak znali šta je to: milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali pravijeh;

8. Jer je gospodar i od subote sin čovječij.

9. I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu.

10. I gle, čovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: Valja li u subotu liječiti? da bi ga okrivili.

11. A on reče im: Koji je među vama čovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi?

12. A koliko li je čovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro činiti.

13. Tada reče čovjeku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.

14. A fariseji izišavši načiniše vijeću o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.

15. I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve.

16. I zaprijeti im da ga ne razglašuju:

17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći:

18. Gle, sluga moj, koga sam izabrao; ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće.

19. Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glasa njegova.

20. Trske stučene neće prelomiti, i svještila zapaljena neće ugasiti dok pravda ne održi pobjede.

21. I u ime njegovo uzdaće se narodi.

22. Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijesi i slije i stade govoriti i gledati.

23. I divljahu se svi ljudi govoreći: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?

24. A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drukčije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskoga.

25. A Isus znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.

26. I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako će dakle postati carstvo njegovo?

27. I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Za to će vam oni biti sudije.

28. A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.

29. Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda će kuću njegovu oplijeniti.

30. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

31. Za to vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula neće se oprostiti ljudima.

32. I ako ko reče riječ na sina čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče na Duha svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.

33. Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.

34. Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca.

35. Dobar čovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao čovjek iz zle klijeti iznosi zlo.

36. A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.

37. Jer ćeš se svojijem riječima opravdati, i svojijem ćeš se riječima osuditi.

38. Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti.

39. A on odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

40. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći.

41. Ninevljani izaći će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninijem učenjem: a gle, ovdje je veći od Jone.

42. Carica južna izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna.

43. A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.

44. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.

45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.

46. Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braća njegova stajahu na polju i čekahu da govore s njime.

47. I neko mu reče: Evo mati tvoja i braća tvoja stoje na polju, radi su da govore s tobom.

48. A on odgovori i reče onome što mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?

49. I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: Eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

Glava XIII.

1. I onaj dan izišavši Isus iz kuće sjeđaše kod mora.

2. I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora ući u lađu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu.

3. I onim kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sijač da sije.

4. I kad sijaše, jedna zrna padoše u kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;

5. A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje.

6. I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše.

7. A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.

8. A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod jedno po sto, a jedno po šest, a jedno po trideset.

9. Ko ima uši da čuje neka čuje.

10. I pristupivši učenici rekoše mu: Za što im govoriš u pričama?

11. A on odgovarajući reče im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano.

12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.

13. Za to im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumiju.

14. I zbiva se na njima proročanstvo Isaijno, koje govori: ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti.

15. Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srce ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.

16. A blago vašijem očima što vide, i ušima vašijem što čuju.

17. Jer vam kaže zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.

18. Vi pak čujte priču o sijaču:

19. Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano.

20. A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je,

21. Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju riječi radi, odmah udari na trag.

22. A posijano u trnju to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prijevara bogastva zaguše riječ, i bez roda ostanu.

23. A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.

24. Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,

25. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.

26. A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.

27. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?

28. A on reče im: neprijatelj čovjek to učini. A sluge rekoše mu: hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?

29. A on reče: ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.

30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.

31. Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj,

32. Koje je istina najmanje od sviju sjemena ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama.

33. Drugu priču kaza im: Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.

34. Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priče ništa ne govoraše im:

35. Da se zbude što je rekao prorok govoreći: Otvoriću u pričama usta svoja, kazaću sakriveno od postanja svijeta.

36. Tada ostavi Isus ljude, u dođe u kuću. I pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: Kaži nam priču o kukolju na njivi.

37. A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij;

38. A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;

39. A neprijatelj koji ga je posijao, jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli.

40. Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka.

41. Poslaće sin čovječij anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i koji čine bezakonje,

42. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.

43. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da čuje neka čuje.

44. Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovjek sakri i od radosti za to otide i sve što ima, prodade i kupi polje ono.

45. Još je carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera,

46. Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.

47. Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe;

48. Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše na polje.

49. Tako će biti na pošljetku vojska: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednijeh.

50. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.

51. Reče im Isus: Razumjeste li sve ovo? Rekoše mu: Da, Gospode.

52. A on im reče: Za to je svaki književnik koji se naučio carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro.

53. I kad svrši Isus priče ove, otide odande.

54. I došavši na postojbinu svoju, učaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moći?

55. Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda?

56. I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?

57. I sablažnjavahu se o njega. A Isus reče im: Nema proroka bez časti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu.

58. I ne stvori ondje čudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.

Glava XIV.

1. U to vrijeme dođe glas do Iroda četverovlasnika o Isusu:

2. I reče slugama svojijem: To je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i za to čini čudesa.

3. Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.

4. Jer mu govoraše Jovan: Ne možeš ti nje imati.

5. I šćaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.

6. A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.

7. Za to i s kletvom obreče joj dati štagod zaište.

8. A ona naučena od matere svoje: Daj mi, reče, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.

9. I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošćahu s njim, zapovjedi joj dati.

10. I posla te posjekoše Jovana u tamnici.

11. I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.

12. I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.

13. I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mjesto na samo. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.

14. I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.

15. A pred veče pristupiše k njemu učenici njegovi, govoreći: Ovdje je pusto mjesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.

16. A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.

17. A oni rekoše mu: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.

18. A on reče: Donesite mi ih ovamo.

19. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojijem, a učenici narodu.

20. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punijeh.

21. A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.

22. I odmah natjera Isus učenike svoje da uđu u lađu i naprijed da idu na onu stranu dok se otpusti narod.

23. I otpustivši narod, pope se na goru sam da se moli Bogu. I u veče bijaše ondje sam.

24. A lađa bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.

25. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.

26. I vidjevši ga učenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše.

27. A Isus odmah reče im govoreći : Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.

28. A Petar odgovarajući reče: Gospode! ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi.

29. A on reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.

30. No videći vjetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!

31. I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i rekne mu: Malovjerni! za što se posumnja?

32. I kad uđoše u lađu, presta vjetar.

33. A koji bijahu u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Va istinu ti si sin Božij.

34. I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku.

35. I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.

36. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove :aljine; i koji se dotakoše, ozdraviše.

Glava XV.

1. Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:

2. Za što učenici tvoji prestupaju običaje starijeh? jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.

3. A on odgovarajući rekne im: Za što i vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?

4. Jer Bog zapovijeda govoreći: poštuj oca i mater; koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

5. A vi kažete: ako koji reče ocu ili materi: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći.

6. Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za običaje svoje.

7. Licemjerni! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:

8. Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

9. No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima.

10. I dozvavši ljude, reče im: Slušajte i razumijte.

11. Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.

12. Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: Znaš li da fariseji čuvši tu riječ sablazniše se?

13. A on odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se.

14. Ostavite ih: oni su slijepi vođi slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi; oba će u jamu pasti.

15. A Petar odgovarajući reče mu: Kaži nam priču ovu.

16. A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?

17. Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se na polje?

18. A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka;

19. Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.

20. I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.

21. I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.

22. I gle, žena Hananejka iziđe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kćer vrlo muči đavo.

23. A on joj ne odgovori riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama.

24. A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.

25. A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi!

26. A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.

27. A ona reče: Da, Gospode! ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.

28. Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njezina od onoga časa.

29. I otišavši Isus odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.

30. I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih.

31. Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.

32. A Isus dozvavši učenike svoje, reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

33. I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?

34. I rekne im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice.

35. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.

36. I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojijem, a učenici narodu.

37. I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punijeh.

38. A onijeh što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece.

39. I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline Magdaske.

Glava XVI.

1. I pristupivši k njemu fariseji i sadukeji, i kušajući ga iskahu da im pokaže znak s neba.

2. A on odgovarajući reče im: u veče govorite: biće vedro; jer je nebo crveno.

3. I u jutro: danas će biti i vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati?

4. Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neće mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide.

5. I polazeći učenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba.

6. A Isus reče im: čuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog.

7. A oni mišljahu u sebi govoreći: To je što nijesmo hljeba uzeli.

8. A Isus razumjevši reče im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli?

9. Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste?

10. Ni sedam hljebova na četiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste?

11. Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove da se čuvate kvasca farisejskoga i sadukejskog?

12. Tada razumješe da ne reče kvasca hljebnoga da se čuvaju, nego nauke farisejske i sadukejske.

13. A kad dođe Isus u okolinećesarije Filipove, pitaše učenike svoje govoreći: Ko govore ljudi da je sin čovječij?

14. A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka.

15. Reče im Isus: A vi šta mislite ko sam ja?

16. A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, sin Boga živoga.

17. I odgovarajući Isus reče mu: Blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima.

18. A i ja tebi kažem: Ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.

19. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima.

20. Tada zaprijeti Isus učenicima svojijem da nikom ne kazuju da je on Hristos.

21. Od tada poče Isus kazivati učenicima svojijem da njemu valja ići u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i od glavara svešteničkijeh i književnika, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.

22. I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj! to neće biti od tebe.

23. A on se obrnuvši reče Petru: Idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko.

24. Tada Isus reče učenicima svojijem: Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom.

25. Jer ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.

26. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav će otkup dati čovjek za svoju dušu?

27. Jer će doći sin čovječij u slavi oca svojega s anđelima svojijem, i tada će vratiti svakome po djelima njegovijem.

28. Zaisto vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječijega gdje ide u carstvu svojemu.

Glava XVII.

1. I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same.

2. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao cvijet.

3. I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu.

4. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji.

5. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih, i gle, glas iz oblaka govoreći: Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.

6. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.

7. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: ustanite, i ne bojte se.

8. A oni podignuvši oči svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama.

9. I silazeći s gore zapovjedi im Isus govoreći: Nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin čovječij iz mrtvijeh ne ustane.

10. I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Za što dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da dođe?

11. A Isus odgovarajući reči im: Ilija će doći najprije i urediti sve.

12. Ali vam kažem da je Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htješe: tako i sin čovječij treba da postrada od njih.

13. Tada razumješe učenici da im govori za Jovana krstitelja.

14. I kad dođoše k narodu, pristupi k njemu čovjek klanjajući mu se

15. I govoreći: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muči se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.

16. I dovedoh ga učenicima tvojijem, i ne mogaše ga iscijeliti.

17. A Isus odgovarajući reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama? dokle ću vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.

18. I zaprijeti mu Isus; i đavo iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa.

19. Tada pristupiše učenici k Isusu i na samo rekoše mu: Za što ga mi ne mogasmo izgnati?

20. A Isus reče im: Za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: prijeđi odavde tamo, i prijeći će, i ništa neće vam biti nemoguće.

21. A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.

22. A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: Predaće se sin čovječij u ruke ljudske;

23. I ubiće ga, i treći dan ustaće. I neveseli bijahu vrlo.

24. A kad dođoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar vaš učitelj neće dati didrahme?

25. Petar reče: Hoće. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i harače ili od svojijeh sinova ili od tuđijeh?

26. Reče njemu Petar: Od tuđijeh. Reče mu Isus. Dakle ne plaćaju sinovi.

27. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.

Glava XVIII.

1. U taj čas pristupiše učenici k Isusu govoreći: ko je dakle najveći u carstvu nebeskome?

2. I dozva Isus dijete, i postavi ga među njih,

3. I reče im: Zaista vam kaže, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko.

4. Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskome.

5. I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima.

6. A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.

7. Teško svijetu od sablazni; jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan.

8. Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, nego li s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vječni

9. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život ući, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni.

10. Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga.

11. Jer sin čovječij dođe da iznađe i spase izgubljeno.

12. što vam se čini? Kad ima jedan čovjek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ne ide da traži onu što je zašla?

13. I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kaže da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle.

14. Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh.

15. Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega.

16. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve riječi ostanu na ustima dva ili tri svjedoka.

17. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša mi crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik.

18. Jer vam kažem zaista: štogod svežete na zemlji biće svezano na nebu, i štogod razdriješite na zemlji biće razdriješeno na nebu.

19. Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u čemu mu drago, za što se uzmole, daće im otac moj koji je na nebesima.

20. Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima.

21. Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta?

22. Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.

23. Za to je carstvo nebesko kao čovjek car koji namisli da se proračuni sa svojijem slugama.

24. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanta.

25. I budući da nemaše čim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati.

26. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru! pričekaj me, i sve ću ti platiti.

27. A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu.

28. A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša i uhvativši ga davljaše govoreći: daj mi što si dužan.

29. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: pričekaj me, i sve ću ti platiti.

30. A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga.

31. Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav događaj.

32. Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio.

33. Nije li trebao da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?

34. I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj.

35. Tako će otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh.

Glava XIX.

1. I kad svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u okoline Judejske preko Jordana.

2. I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje.

3. I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: Može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?

4. A on odgovarajući reče im: Nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih?

5. I reče: Za to ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.

6. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.

7. Rekoše mu: Za što dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti?

8. Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a iz početka nije bilo tako.

9. Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu.

10. Rekoše mu učenici njegovi: Ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.

11. A on reče im: Ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano.

12. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi.

13. Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a učenici zabranjivahu im.

14. A Isus reče im: Ostavite djecu, i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.

15. I metnuvši na njih ruke otide odande.

16. I gle, neko pristupivši reče mu: učitelju blagi! kakovo ću dobro da učinim da imam život vječni?

17. A on reče mu: što me zoveš blagijem? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.

18. Reče mu: Koje? A Isus reče: Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno;

19. Poštuj oca i mater: i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.

20. Reče mu mladić: Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?

21. Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom.

22. A kad ču mladić riječ, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.

23. A Isus reče učenicima svojijem: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko.

24. I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u carstvo Božije.

25. A kad to čuše učenici, divljahu se vrlo govoreći: Ko se dakle može spasti?

26. A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.

27. Tada odgovori Petar i reče mu: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo; šta će dakle biti nama?

28. A Isus reče im: Zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sjede sin čovječij na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

29. I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni.

30. Ali će mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.

Glava XX.

1. Jer je carstvo nebesko kao čovjek domaćin koji u jutru rano iziđe da najima poslenike u vinograd svoj.

2. I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.

3. I izišavši u treći sahat, vidje druge gdje stoje na čaršiji _ besposleni,

4. I njima reče: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daću vam.

5. I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako.

6. I u jedanaesti sahat izišavši, nađe druge gdje stoje besposleni, i reče im: što stojite ovdje vas dan besposleni?

7. Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reče im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.

8. A kad bi uveče, reče gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu počevši od pošljednjijeh do prvijeh.

9. I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.

10. A kad dođoše prvi, mišljahu da će više primiti: i primiše i oni po groš.

11. I primivši vikahu na gospodara

12. Govoreći: Ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.

13. A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?

14. Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.

15. Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

16. Tako će biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

17. I pošavši Isus u Jerusalim uze na samo dvanaest učenika na putu, i reče im:

18. Evo ide u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt;

19. I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće.

20. Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevih sa svojijem sinovima klanjajući mu se i moleći ga za nešto.

21. A on joj reče: šta hoćeš? Reče mu: Zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.

22. A Isus odgovarajući reče: Ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ću ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: Možemo.

23. I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ai da sjedete s desne strane meni i slijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.

24. I kad čuše ostalijeh deset učenika, rasrdiše se na ta dva brata.

25. A Isus dozvavši ih reče: Znate da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.

26. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.

27. I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga.

28. Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.

29. I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.

30. I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, u čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

31. A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

32. I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim?

33. Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše.

34. I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.

Glava XXI.

1. I kad se približiše k Jerusalimu i dođoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva učenika

2. Govoreći im: Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi.

3. I ako vam ko reče što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah će ih poslati.

4. A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreći:

5. Kažite kćeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magaričinu.

6. I učenici otidoše, i učinivši kako im zapovjedi Isus

7. Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih.

8. A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.

9. A narod koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: Osana sinu Davidovu! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

10. I kad on uđe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreći: Ko je to?

11. A narod govoraše: Ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga.

42. I uđe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, a klupe onijeh što prodavahu golubove.

13. I reče im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.

14. I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih.

15. A kad vidješe glavari sveštenički i književnici čudesa što učini, i djecu gdje viču u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.

16. I rekoše mu: čuješ li što ovi govore? A Isus reče im: Da! Zar nijeste nikad čitali: iz usta male djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?

17. I ostavivši ih iziđe na polje iz grada u Vitaniju, i zanoći ondje.

18. A u jutru vraćajući se u grad ogladnje.

19. I ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe k njoj, i ne nađe ništa na njoj do lišća sama, i reče joj: Da nikad na tebi ne bude roda do vijeka. I odmah usahnu smokva.

20. I vidjevši to učenici diviše se govoreći: Kako odmah usahnu smokva!

21. A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kaže: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno učinićete, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, biće.

22. I sve što uzištete u molitvi vjerujući, dobićete.

23. I kad dođe u crkvu i stade učiti, pristupiše k njemu glavari sveštenički i starješine narodne govoreći: Kakvom vlasti to činiš? I ko ti dade vlast tu?

24. A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, koju ako mi kažete, i ja ću vama kazati kakvom vlasti ovo činim.

25. Krštenje Jovanovo otkuda bi? Ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba, reći će nam: za što mu dakle ne vjerovaste?

26. Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka.

27. I odgovarajući Isusu rekoše: Ne znamo. Reče i on njima: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.

28. šta vam se čini? čovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reče: sine! idi danas radi u vinogradu mome.

29. A on odgovarajući reče: neću; a poslije se raskaja i otide.

30. I pristupivši k drugome reče tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide.

31. Koji je od ove dvojice ispunio volju očinu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: Zaista vam kažem da će carinici i kurve prije vas ući u carstvo Božije.

32. Jer dođe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete.

33. Drugu priču čujte: bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.

34. A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove.

35. I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem.

36. Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto.

37. A po tom posla k njima sina svojega govoreći: no stidjeće se sina mojega.

38. A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo.

39. I uhvatiše ga, pa izvedoše na polje iz vinograda, i ubiše.

40. Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će učiniti vinogradarima onijem?

41. Rekoše mu: Zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugijem vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vrijeme.

42. Reče im Isus: Zar nijeste nikad čitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem očima.

43. Za to vam kaže da će se od vas uzeti carstvo Božije, i daće se narodu koji njegove rodove donosi.

44. I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.

45. I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove razumješe da za njih govori.

46. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.

Glava XXII.

1. I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći: Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu.

3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći

4. Opet posla druge sluge govoreći: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.

5. A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.

6. A ostali uhvatiše sluge njegove, naružiše ih. i pobiše ih.

7. I kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.

8. Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne,

9. Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu.

10. I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.

11. Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho;

12. I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oćutje.

13. Tada reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.

14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.

15. Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi.

16. I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.

17. Kaži nam dakle što misliš ti? treba li dati harač ćesaru ili ne?

18. Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?

19. Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac.

20. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis?

21. I rekoše mu: ćesarev. Tada reče im: Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.

22. I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.

23. Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga

24. Govoreći: učitelju! Mojsije reče: ako ko u mre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.

25. u nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.

26. A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.

27. A poslije sviju umrije i žena.

28. O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.

29. A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.

30. Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu.

31. A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što nam je rekao Bog govoreći:

32. Ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov. i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.

33. I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj.

34. A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.

35. I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći:

36. Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?

37. A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.

38. Ovo je prva i najveća zapovijest.

39. A druga je kao i ova: ljubi bližega svojeg kao samoga sebe.

40. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.

41. A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus

42. Govoreći: šta mislite za Hrista, čij je sin? Rekoše mu: Davidov.

43. Reče im: Kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:

44. Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?

45. Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?

46. I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

Glava XXIII.

1. Tada Isus reče k narodu i učenicima svojima

2. Govoreći: Na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.

3. Sve dakle što vam reknu da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.

4. Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska; a prstom svojijem neće da ih prihvate.

5. A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.

6. I traže začelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,

7. I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!

8. A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća.

9. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.

10. Niti se zovite učitelji; jer je u vas jedan učitelj Hristos.

11. A najveći između vas da vam bude sluga.

12. Jer koji se podiže, poniziće se, a koji se ponižuje, podignuće se.

13. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.

14. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se Bogu molite dugo; za to ćete većma biti osuđeni.

15. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jedinoga, i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenijem u dvoje većijem od sebe.

16. Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; ako se kune zlatom crkvenijem kriv je.

17. Budale slijepe! šta je veće, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?

18. I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.

19. Budale slijepe! šta je veće, ili dar, ili oltar koji dar osveti?

20. Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.

21. I koji se kune crkvom, kune se njom i omijem koji živi u njoj.

22. I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.

23. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati.

24. Vođi slijepi koji ocjeđujete komarca a kamilu proždirete.

25. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.

26. Fariseju slijepi! očisti najprije iznutra i zdjelu da bude i spolja čista.

27. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote.

28. Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

29. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika.

30. I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.

31. Tijem samo svjedočite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.

32. I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.

33. Zmije, porodi aspidini! kako ćete pobjeći od presude u oganj pakleni?

34. Za to evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada.

35. Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste među crkvom i oltarom.

36. Zaista vam kažem da će ovo sve doći na rod ovaj.

37. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjeste!

38. Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.

39. Jer vam kaže: nećete mene vidjeti odsele dok ne rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

Glava XXIV.

1. I izišavši Isus iđaše od crkve, i pristupiše k njemu učenici njegovi da mu pokazu građevinu crkvenu.

2. A Isus reče im: Ne vidite li sve ovo? Zaisto vam kažem: neće ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.

3. A kad sjeđaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu učenici na samo govoreći: Kaži nam kad će to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?

4. I odgovarajući Isus reče im: čuvajte se da vas ko ne prevari.

5. Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.

6. čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.

7. Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svijetu.

8. A to je sve početak stradanja.

9. Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi.

10. I tada će se mnogi sablazniti, i drug druga izdaće. i omrznuće drug na druga.

11. I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.

12. I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogijeh.

13. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

14. I propovjediće se ovo jevanđelije o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak.

15. Kad dakle ugledate mrzost opušćenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome (koji čita da razumije):

16. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore,

17. I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kući;

18. I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.

19. A teško trudnima i dojilicama u te dane.

20. Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu;

21. Jer će biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta do sad niti će biti;

22. I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiće se dani oni.

23. Tada ako vam ko reče: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.

24. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane.

25. Eto vam kazah naprijed.

26. Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte.

27. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovječijega.

28. Jer gdje je strvina onamo će se i orlovi. kupiti.

29. I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.

30. I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji, i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom.

31. I poslaće anđele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraće izbrane njegove od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.

32. Od smokve naučite se priči: kad se već njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.

33. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.

34. Zaista vam kaže: ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.

35. Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći.

36. A o danu tome i o času niko ne zna ni anđeli nebeski, do otac moj sam.

37. Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovječijega.

38. Jer kako što pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg,

39. I ne osjetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak sina čovječijega.

40. Tada će biti dva na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti.

41. Dvije će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti.

42. Stražite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš.

43. Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje.

44. Za to i vi budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij.

45. Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?

46. Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nađe da izvršuje tako.

47. Zaista vam kažem: postaviće ga nad svijem imanjem svojijem.

48. Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svome: neće moj gospodar još za dugo doći;

49. I počne biti svoje drugare, a jesti i piti s pijanicama;

50. Doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli.

51. I rasjeći će ga napola, i daće mu platu kao i licemjerima; ondje će biti plač i škrgut zuba.

Glava XXV.

1. Tada će biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziđoše na susret ženiku.

2. Pet od njih bijahu mudre a pet lude.

3. I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja.

4. A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.

5. A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.

6. A u ponoći stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret.

7. Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje.

8. A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoće da se ugase.

9. A mudre odgovoriše govoreći: da ne bi ne dostao i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi.

10. A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i gotove uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.

14. A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: gospodaru! gospodaru! otvori nam.

42. A on odgovarajući reče im: zaista vam kaže: ne poznaje vas.

13. Stražite dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će sin čovječij doći.

14. Jer kako što čovjek polazeći dozva sluge svoje i predade im blago svoje;

45. I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i otide odmah.

46. A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta.

17. Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva.

18. A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.

19. A po dugom vremenu dođe gospodar tijeh sluga, i stade se računiti s njima.

20. I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreći: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima.

21. A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.

22. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima.

23. A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.

24. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reče: gospodaru! znao sam da si ti tvrd čovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;

25. Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.

26. A gospodar njegov odgovarajući reče mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnje gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:

27. Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.

28. Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta.

29. Jer svakome koji ima, daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega.

30. I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.

31. A kad dođe sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje.

32. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca.

33. I postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve.

34. Tada će reći car onima što mu stoje s desne strane: hodite, blagosloveni oca mojega! primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.

35. Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;

36. Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiđoste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni.

37. Tada će mu odgovoriti pravednici: govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?

38. Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenemo?

39. Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo k tebi?

40. I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.

41. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljeni đavolu i anđelima njegovijem.

42. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;

43. Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiđoste me.

44. Tada će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?

45. Tada će im odgovoriti govoreći: zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ove moje male braće, ni meni ne učiniste.

46. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.

Glava XXVI.

1. I kad svrši Isus sve riječi ove, reče učenicima svojima:

2. Znate da će do dva dana biti pasha, i sina čovječijega predaće da se razapne.

3. Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starješine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafe;

4. I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.

5. I govorahu: Ali ne o prazniku da se ne bi narod pobunio.

6. A kad Isus bješe u Vitaniji u kući Simona gubavoga,

7. Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeđaše za trpezom.

8. A kad vidješe to učenici njegovi, rasrdiše se govoreći: Za što se čini taka šteta?

9. Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.

10. A kad razumje Isus, reče im: šta smetate ženu? Ona učini dobro djelo na meni.

11. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.

12. A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi.

13. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelije po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin što učini ona.

14. Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkijem,

15. I reče: šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.

16. I od tada tražaše zgodu da ga izda.

17. A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: Gdje ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?

18. A on reče: Idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem.

19. I učiniše učenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.

20. A kad bi u veče, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.

21. I kad jeđahu reče im: Zaista vam kaže; jedan između vas izdaće me.

22. I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti mu: Da nijesam ja, Gospode?

23. A on odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu onaj će me izdati.

24. Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek.

25. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: Da nijesam ja, ravi? Reče mu: Ti kaza.

26. I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.

27. I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi;

28. Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha..

29. Kaže vam pak da ne ću od sad piti od ovoga roda vinograde koga do onog dana kad ću piti s vama novoga u carstvu oca svojega.

30. I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku.

31. Tada reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u pismu stoji: udariću pastira i ovce od stada razbjeći će se.

32. A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.

33. A Petar reče mu: Ako se i svi sablazne o tebe ja se ne ću nikad sablazniti.

34. Reče mu Isus: Zaista ti kaže: noćas dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći.

35. Reče njemu Petar: Da bih znao i umrijeti s tobom ne ću te se odreći. Tako i svi učenici rekoše.

36. Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: Sjedite tu dok ja ide tamo da se pomolim Bogu.

37. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poče tužiti.

38. Tada reče im Isus: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i straži sa mnom.

39. I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj! ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.

40. I došavši k učenicima nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom?

41. Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo.

42. Opet po drugi put otide i pomoli se govoreći: Oče moj! ako me ne može ova čaša mimoići da je ne pije, neka bude volja tvoja.

43. I došavši nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale.

44. I ostavivši ih otide opet treći put te se pomoli govoreći one iste riječi.

45. Tada dođe k učenicima svojijem i reče im: Jednako spavate i počivate; evo se približi čas, i sin čovječij predaje se u ruke grješnika.

46. Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.

47. I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i starješina narodnijeh.

48. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga ja cjelivam onaj je; držite ga.

49. I odmah pristupivši k Isusu reče: Dobro jutro, ravi! i cjeliva ga.

50. A Isus reče mu: Prijatelju! šta ćeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.

51. I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu uho.

52. Tada reče mu Isus: Vrati nož svoj namjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža će izginuti.

53. Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anđela?

54. Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?

55. U taj čas reče Isus ljudima: Kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio učeći u crkvi, i ne uhvatiste me.

56. A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.

57. A oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru svešteničkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.

58. A Petar iđaše za njim iz daleka do dvora poglavara svešteničkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.

59. A glavari sveštenički i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedočanstva na Isusa da bi ga ubili;

60. I ne nađoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne nađoše. Najposlije dođoše dva lažna svjedoka.

61. I rekoše: On je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana načiniti je.

62. I ustavši poglavar sveštenički reče mu: Zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče?

63. A Isus mučaše. I poglavar sveštenički odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?

64. Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: odsele ćete vidjeti sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

65. Tada poglavar sveštenički razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad čuste hulu njegovu.

66. šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: Zaslužio je smrt.

67. Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške

68. Govoreći: Proreci nam, Hriste, ko te udari?

69. A Petar sjeđaše na polju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreći: I ti si bio s Isusom Galilejcem.

70. A on se odreče pred svima govoreći: Ne znam šta govoriš.

71. A kad iziđe k vratima ugleda ga druga, i reče onima što bijahu ondje: I ovaj bješe s Isusom Nazarećaninom.

72. I opet odreče se s kletvom: Ne znam tog čovjeka.

73. A malo po tom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: Va istinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.

74. Tada se poče kleti i preklinjati da ne zna tog čovjeka. I odmah zapjeva pijetao.

75. I opomenu se Petar riječi Isusove što mu je rekao: Dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. I izišavši na polje plaka gorko.

Glava XXVII.

1. A kad bi u jutru, učiniše vijeću svi glavari sveštenički i starješine narodne za Isusa da ga pogube.

2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.

3. Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkijem i starješinama

4. Govoreći: Ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti ćeš vidjeti.

5. I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se objesi.

6. A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.

7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima.

8. Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.

9. Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreći: I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;

10. I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.

11. A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreći: Ti li si car Judejski? A Isus reče mu: Ti kažeš.

12. I kad ga tužahu glavari sveštenički i starješine, ništa ne odgovori

13. Tada reče mu Pilat: čuješ li šta na tebe svjedoče?

14. I ne odgovori mu mi na jednu riječ tako da se sudija divljaše vrlo.

15. A o svakom prazniku pashe bijaše običaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoće.

16. A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.

17. I kad se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?

18. Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.

19. A kad sjeđaše u sud, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.

20. A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.

21. A sudija odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.

22. Reče im Pilat: A šta ću činiti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne.

23. Sudija pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne.

24. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika; vi ćete vidjeti.

25. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na djecu našu.

26. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.

27. Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše nanj svu četu vojnika.

28. I skuvavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.

29. I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreći: Pomoz, Bog, care Judejski!

30. I pljunuvši nanj uzeše treku i biše ga po glavi.

31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.

32. I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.

33. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,

34. Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.

35. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;

36. I sjeđahu ondje te ga čuvahu.

37. I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car Judejski.

38. Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.

39. A koji prolažahu huljahu nanj mašući glavama svojima.

40. I govoreći: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siđi s krsta.

41. A tako i glavari sveštenički s književnicima i starješinama podsmijevajući se govorahu:

42. Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.

43. On se uzdao u Boga; neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.

44. Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.

45. A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.

46. A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! za što si me ostavio?

47. A neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.

48. I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše.

49. A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomože.

50. A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.

51. I gle, zavjes crkveni razdrije se na dvoje od gornjega kraja do donjega;i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;

52. I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;

53. I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

54. A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj bijaše sin Božij.

55. I ondje bijahu i gledahu iz daleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služite mu.

56. Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.

57. A kad bi u veče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov.

58. Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.

59. I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno čisto;

60. I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.

61. A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeđahu prema grobu.

62. Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata

63. I rekoše: Gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaću.

64. Za to zapovjedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biće pošljednja prijevara gora od prve.

65. Reče im Pilat: Evo vam straže, pa idite utvrdite kako znate.

66. A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob i zapečatiše kamen.

Glava XXVIII.

1. A po večeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje dođe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.

2. I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata i sjeđaše na njemu.

3. A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg.

4. I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.

5. A anđeo odgovarajući reče ženama: Ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite.

6. Nije ovdje; jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod.

7. Pa idite brže te kažite učenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on će pred vama otići u Galileju; tamo ćete ga vidjeti. Eto ja vam kazah.

8. I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave učenicima njegovijem.

9. A kad iđahu da jave učenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreći: Pomoz, Bog! A one pristupivši uhvativši se za noge njegove i pokloniše mu se.

10. Tada reče im Isus: Ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me vidjeti.

11. A kad iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkijem sve što se dogodilo.

12. I oni sastavši se sa starješinama učiniše vijeću, i dadoše vojnicima dovoljno novaca.

13. Govoreći: Kažite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga kad smo mi spavali.

14. I ako to čuje sudija, mi ćemo njega umiriti, i načini da vama ništa ne bude.

15. A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova riječ po Čivutima i do danas.

16. A jedanaest učenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus.

17. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.

18. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.

19. Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha,

20. Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u svake dane do svršetka vijeka. Amin.

• Povezane stranice: Sveto pismo