Ne stidim se
(Prva verzija pjesme, objavljena 1895. u Slovjanskom svetu:)
Ne stidim se tog imena,
Niti moga slavnog roda;
Srbin jesam, a to ime
Srpkinja mi mati poda.
Još me zakle ml'jekom svojim:
Ovo ime vazda nosi!
Zanj se bori, šnjime gini,
Šnjim se diči i ponosi.
I ako ti u životu
Stupe crni mučni dani,
Da okove robske nosiš;
S tim imenom u grob pani!
Ostaj vjeran do vijeka,
Domovini žrtva budi –
Ljubav roda i imena
Nek ti kr'jepi čelik – dušu.
(Druga verzija pjesme, objavljena 1901. u Golubu:)
Ne stidim se svog imena,
Niti moga slavnog roda;
Srbin jesam, a to ime
Srpkinja mi mati poda.
Još me zakle ml'jekom svojim;
Ovo ime vazda nosi!
Za nj' se bori, s njime gini,
S njim se diči i ponosi.
I ako ti u životu
Stupe crni mučni dani,
Da okove ropske nosiš;
S tim imenom u grob pani!
Ostaj vjeran do vijeka
Domovini žrtva budi –
Ljubav roda i imena
Nek ti kr'jepi čelik-grudi.
|
U Baru (Crna Gora), 1894., Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 3., u Trstu, 19. januara 1895., str. 23. Drugi put je pjesma objavljena uz manje izmjene u „Golubu“, broj 11. i 12., u Somboru, 1. i 15. juna 1901., str. 178.