Milo Jovović

Ja sam Srbin, čelik ljuti –
Ne plašim se tuđe sile,
Srpkinju sam majku sne'o;
Srpska krv mi vri kroz žile.

Pa nek dušman u svom bjesu
Peri, siplje str'jele svoje;
Ne plašim se, junačko je
U prsima srce moje!

Zavještaj mi prađedova
Okrijepi moć i snagu,
Da se borim, da s' opirem,
Domovinu branit' dragu.

Nalaže mi dužnost sveta,
Da ne klonem duhom, snagom;
No da ginem za slobodu
Tim najljepšim srpskim blagom.

Pa sad da se koga plašim,
Bih li s'mogo Srb već znati?
Ne daj Bože! bi me tada
Proklinjala srpska mati.

Vjeran dakle rodu biću,
I za nj'krv moju liti;
Al' nikada do vijeka
Strah me neće s toga biti.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

U Baru (Crna Gora) 1895., Milo Jovović, „Golub“, broj 13. i 14., u Somboru, za 1. i 15. juli 1895., str. 211.