* * *
Ne otimlji, već me mami
Boga moli mlado momče:
"Daj mi, Bože, zlatne roge
"I srebrne paroščiće,
"Da probodem boru koru,
"Da ja viđu, šta j' u boru." 5
Vog mu dade zlatne roge
I srebrne paroščiće,
Te probode boru koru;
Al' u boru mlada moma,
Pak zasija, kano sunce. 10
Njoj govori mlado momče:
"Oj čuješ li, mlada moma!
"Prosio b' te, ne dadu te;
"Mamio b' te, poći ne ćeš;
"Otim'o b' te, sam ne mogu." 15
Al' govori mlada moma:
"Oj Boga mi, mlad junače!
"Ne prosi me, ne dadu me;
"Ne otimlji, poginućeš:
"U men' ima devet braće, 20
"I toliko bratučeda,
"Kad pojašu vrane konje,
"A pripašu britke sablje,
"Pak nakrive vuči-kape,
"Straota je pogledati, 25
"A kamo li dočekati;
"Grijota je poginuti,
"A sramota pobjegnuti;
"Već me mami, ja ću poći."
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 379-380.
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str.11.