Ne vjeruj svijetu
| Ne vjeruj svijetu Pisac: Jovan Ilić |
Ne vjeruj svijetu
Ne vjeruj svijetu:
Svijet je čudan!
Kamo sreća da ja ni desetu,
Ne pogodim, što snijevam budan.
Ama što jest, ne more se kriti,
Pre il' posle, odati se mora,
Što je krivo, teško j' ispraviti,
A bez muke i velika zora.
Ja znam da će povikati mnozi:
»Šta ti gataš, kad je nama dobro?«
No koliko ima vas u slozi,
Ded kaži mi, ak' umiješ, pobro?
Kome sreća lažne pruža ruke,
Ovaj veli : »Sv'jet je blago pravo«
A da kakve spopanu ga muke,
Zavnjuko b' ka repati đavo!
No ti, brate, ne čudi se tome,
Što su ljudi svakojake ćudi,
A najbolje ne vjeruj nikome,
Već sam sobom razbiraj i sudi.
Ako na te sv'jet osmjehne s' igda,
Zahvali mu na dobroti l'jepo,
Ma utvrdo ne vjeruj mu nigda,
Da u ambiz ne odeš slijepo.
Teško onom lakovjernom bratu,
Te se u sv'jet naglo pouzdava!
Nesrećan je u svakom sahatu,
Bolje b' bilo da u grobu spava.
Jes' vidio more u svom v'jeku?
E 'nakav je svijet ovaj c'jeli
Izdaće te u najboljem jeku,
Biće s tobom što niko ne želi.
Sv'jet je ovaj stara varalica,
Uv'jek laže, ko jedared slaže!
Šta je svijet? staklo od dva lica:
Jedno gledaš, drugo ti se kaže.
Sa čovjekom pij i jedi vazda,
Al' u njega ne uzdaj se mnogo,
Ta on nije ni od sebe gazda,
Kamo l' drugom da bi što pomogo!
Čovjek isto kano vjetar leti,
Na sve strane pamet ga zanosi,
I da hoćeš, ne možeš ga kleti,
Slab je, jadan, kano i sam što si.
A takav je pogotovu svatko:
Dok te vidi e si u nesreći,
Prije će ti s' nasmijati slatko,
No što će ti u pomoć priteći.
Zato bolje u sebe se uzdaj :
»Svaki u se i u svoje kljuse!«
Imaš li ga? — dobro ga zauzdaj;
Nemaš li ga? — i ne klanjaj mu se.
Ta ti nisi rob ovog svijeta,
Da ti svijet nogom za vrat staje!
Boga vjeruj, stvoritelja sveta,
Bog će dati što ti nedostaje. —
Napomene uredi
- Ova pesma izdata u: Pjesme 1854 ; I i II rukopps ; S. K. Zadruga knj. 17.
�
Izvori uredi
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 89-91 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|