5
Nesuđeno vjenčanje
U svjetu se naći ne mogaše,
Što se dvoje drago milovaše,
Peik Jovo s plemenitom Marom.
Dušmanima to je mani bilo,
Mani biše, pak ih omraziše,
Bi godina, ne sastadoše se,
Bila druga, ne progovoriše,
Bila treća, pa se sastadoše,
Sastaše se na vodici ladnoj;
UJova je sedefli tambura,
Sitno kuca, tanko popijeva.
U Mare je od zlata maštrafa,
MaraJova vodom posipala.
Joštjoj veli peika Jovane:
„Ništa mene ne poljevajMaro!
„Mene majka isprosila dragu,
„Odtebeje i ljepša i viša.“
„Mala t' fala, peiče Jovane!
„I mene je moja majka dala
„Preko mora za duždeva sina,
„Za Mijajla dužda odMletaka.
„Ako mene ne vjeruješ Jovo,
„Dođi k meneu prvu neđelju,
„Da dočekaš kićene svatove.“
Misli Jovo, da se šali Mara,
Jedva čeka čelebija Jovo,
Da mu dođe svijetla neđelja.
Kad nastupi svijetla neđelja,
Stade jeka zelene planine,
Stade zveka polja širokoga,
Izlazio čelebija Jovo,
Izlazio na drum pred svatove:
„Stan'te svati! moja je đevojka.“
Ne besjedi niko od svatova,
Većbesjedi sa konja đevojka:
„Da sam tvoja, u tebe bih bila,
„U tvom dvoru prstenje derala.
„Primakni sečelebija Jovo !
„Da ti rečem dvije tri riječi.“
Pruži njemutri kite cvijeća:
„Jedna ocu, a druga ti majci,
„Atreća ti našim dušmanima,
„Što se nama ljubit' nedadoše.“
Ode Mara zdravo i veselo,
Osta Jovo na drumu široku,
U put ga je zaboljela glava,
Ode bolan dvoru bijelome.
Daleko ga ugledala majka,
Subliže ga malo susretala:
„Što jeJovo! moje milovanje?“
„Prođi me se moja mila majka!
„Rusa meje zaboljela glava,
„Već mi steri mekanedušeke,
„Nemoj sterat' dugo ni široko,
„Neću tebe dugo bolovati,
„Već mi steri iusko i kratko,
„Bolovaću, preboljeti neću.“
Majka stere dugo i široko,
Ne bi li joj dugo bolovao.
Leže Jovo u mekudušeku,
Pa govori ostarjeloj majci:
„Piši knjigu plemenitojMari,
„Kad preminem s ovoga svijeta.“
To izusti, a dušu ispusti.
Knjigu piše samorana majka,
Teje šilje plemenitoj Mari,
Pa dobavi hitra knjigonošu,
Šilje knjigu Mari u Mletkama:
„0ti Maro! snaho nesuđena!
Umrijeti čelebija Jovo.“
Kada Mari sitna knjiga dođe,
Knjigu uči, suze prolijeva,
Pa se moli svekru babu svome:
„Spremi meneu rod u matere,
„Stara mi je na umoru majka,
„Da mi seje alaliti š njome,
„Da na mene kletva ne ostane.“
Molila se i umolila se,
Na ino seduždu ne mogaše,
No je spremi u rod u matere.
Ne otide ostarjeloj majci,
Nego ode Jovu na dvorove.
Majka kuka kako kukavica,
A previja kako lastavica.
U to doba plemenita Mara,
Te zajedno žalostdijeliše,
Mlada Mara crče od žalosti,
Ukopašejedno do drugoga.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
