Nesretni svatovi
Što se ravni zamaglio Travnik!
Ali gori, ali kuga mori!
Niti gori, nit' ga kuga mori,
Već Vilići udavaju seku.
Vel'ko braća blago dijeljahu, 5
Tri kubeta nova sagradiše,
I četiri veda ponoviše;
Uto doba kićeni svatovi,
Lijepo ih braća dočekala.
Tu sujednu noćcu prenoćili; 10
Kadu jutru jutro osvanulo,
Zavikaše svatovskičauši,
Udariše svirke i borije:
„Azuralaj kićeni svatovi!
„Azur nam je lijepa đevojka, 15
„Kratki danci, a dugi konaci,
„Kaloviti drumi kroz planinu,
„Tuđi ljudi, ne znamo im ćudi,
„Tuđi drumi, kalauza nema.“
Otolen se svati podigoše, 20
Dalek' braća seju ispratili,
Ispratili do gore zelene.
Đeje radost, tu je i žalosti,
Vedro bješe, pa se naoblači,
Iz oblaka tiha rosa nađe, 25
Tiha rosa, za njom sušnježica,
Okisnuše kićeni svatovi,
Okisnuše, pa se pomrznuše,
Osta jadna na konju đevojka.
Al' da vidiš pod đevojkom đoga 30
Tankovića, mlada đuvegije!
Dobro znade drume i putove,
Te odnese na dvoru đevojku,
Kad zarljža Tankovića đogo
Đuvegijnoj mermerli avliji, 35
0dma ga je Osman poznavao,
Pa izleće nizbijelu kulu,
Kad li stoji na konju đevojka,
Ode Osman da skine đevojku,
Kad se cura živa samrznula; 40
Pa poteže nože od pojasa,
Te prekide na đogu kolane,
A i petu ibrišim tkanicu,
Izvedeje na bijelu kulu,
A đogata u tople podrume. 45
Kad đevojku leže u odaju,
Eto tijoj mile svekrvice:
„Čudna ti si, moja snaho draga!
„Čudno li sitanka i visoka!
„Čudno li te odgojila majka 50
„Za mojega čelebiju sina!“
Eto ti joj mile zaovice:
„Moja snaho, lijepa košulje!
„Čudno lite naučila majka,
„Naučila sitan vezak vesti, 55
„I nas ćeš tih naučiti veza.“
Eto ti joj mile jetrvice,
Ona nosi u naručje sina,
Pa sinčiću mlada progovara:
„Pitaj sine! jel' t' ozebla strina?“ 60
Uze curajetrvina sina,
Poljubi ga u oba obraza,
Darova mu srmali jagluka;
Pade cura na jastuke glavom,
Oni mnidu, da se prenemože, 65
Ona jadna minu i preminu,
Ni grljena ni omilovana.[1]
