NERANDžE V
Zanesen sam, — glava mi je
Napunjena misli raznih;
Zanesen sam, — nemo sedim
Kraj stolova, čaša praznih.
Što b’ u srcu bilo pesme,
Sve s’ u misli setne nosi,
Traži Boga i anđele
Da utehe malo prosi.
Nit’ u meni želje ima,
Da s’ u bujnom vinu kvasi,
Svako lepo uživanje
Mene, samca, obilazi.
Ta kraj hladnog srca, aoj!
Šta je lepo, šta je vrlo?
I najslađe milovanje
Za mene je izumrlo.
Pa ko može trajat’ dane
Tako tužno i kukavno?
Ta da nije tebe, dušo,
Nestalo bi mene davno.
Al’ ovako duša moja
Čistoti se tvojoj divi,
Te u tužnom pouzdanju
Jošte tinja, jošte živi!