Lega’ čoban na zelenu travu, Kabanicu savio pod glavu. Kiša pada, pa mu stado lije, Ode čoban u krčmu da pije. A iz krčme kad se čoban vrati, 5 Broji stado; ne mož’ prebrojati: Od stotine nema polovine; Nema njemu gale[1] najmilije.
Dragoslav Aleksić, Ličanke, pesme iz naroda, Štamparija M. Sibinkića, Gračac, 1934., str. 32.