Nek’ se Pindar po strmome visi Elikonu

Nek’ se Pindar po strmome visi Elikonu
Pisac: Pavle Solarić

* * *

Nek’ se Pindar po strmome visi Elikonu,
    Vergilij muze snubi po Tempea lonu,
S Ipokrene neka pije Ovidij struje,
    Nek’ vozdusi od Pegaza s Oracijem zuje;
Nek’ se rvu dosjetljivi s Famom pjesnoslovci,5
    Jurodivi nek’ se muče za stih stihotvorci.
Ja, kad šećem po holmovi rujnolozni gora,
    Previše sam, za okladu, olimpijski dvora!
Kad se šalim u družestvu serbski djevojaka,
    Ja sudbini ruke vežem, sa mnom je nejaka.10
Kade c’jedim dušne vlage iz vinova grada,
    Um moj žali mečtanija parnasidski čada.
A kad ljubu moju grlim, blagujem na krilu,
    Svu obimljem previspreni Empireja silu.

15

Nit’ je kome lučše pjesan tada blagovolna,
Nit’ vječnosti izvjesnija, nego meni volna.

Izvori

Pavle Solarić: Gozba (sabrane pjesme), Srpsko kulturno društvo "Zora", Beograd, 1999, Biblioteka "Kladenac" (srpska kulturna baština od Baranje do Boke Kotorske) knjiga I.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Pavle Solarić, umro 1821, pre 203 godine.