Neka svijet svoje zbori
Neka svijet svoje zbori,
Ja ću uvjek zborit' isto:
Da mi za te srce gori;
Da te ljubim dušo, čisto.
Neću pazit' druge mome,
Nit' mi druga ljubav treba;
Ti jedina srcu mome
Jesi dušo, ispod neba.
U tebi se zaljubilo
Moje srce još odavna,
A da nije tebe bilo,
Raka bi mu bila spravna.
Bez tebe bih moro' mr'jeti
K'o bolesnik bez ljekara.
Da me pogledtvoj sad sveti
Ne veseli i odmara.
Smiluj mi se, moja vilo,
Pošto znadeš ljubav moju,
Gr'jeh veliki bi sad bilo,
Da mi ne daš ruku tvoju.
Razgoni mi srca tamu,
Da ga jadi ne poruše;
Ljubit tebe oću samu
Iz sveg srca, iz sve duše.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
BAR (Crna Gora) 1898., M. Jovović, „Slovanski svet “, broj 15., u Beču, 14. avgusta 1898., str. 230.