Neka svijet svoje zbori

Milo Jovović

Neka svijet svoje zbori,
Ja ću uvjek zborit' isto:
Da mi za te srce gori;
Da te ljubim dušo, čisto.

Neću pazit' druge mome,
Nit' mi druga ljubav treba;
Ti jedina srcu mome
Jesi dušo, ispod neba.

U tebi se zaljubilo
Moje srce još odavna,
A da nije tebe bilo,
Raka bi mu bila spravna.

Bez tebe bih moro' mr'jeti
K'o bolesnik bez ljekara.
Da me pogledtvoj sad sveti
Ne veseli i odmara.

Smiluj mi se, moja vilo,
Pošto znadeš ljubav moju,
Gr'jeh veliki bi sad bilo,
Da mi ne daš ruku tvoju.

Razgoni mi srca tamu,
Da ga jadi ne poruše;
Ljubit tebe oću samu
Iz sveg srca, iz sve duše.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

BAR (Crna Gora) 1898., M. Jovović, „Slovanski svet “, broj 15., u Beču, 14. avgusta 1898., str. 230.