Neimenovana pesma Alekse Šantića 43
Ni prostor, ni sudba, što nam sreće brani,
Od mene te nikad rastaviti neće.
Kad na poljsko cv'jeće
Pada zračak rani,
Ja te gledam. Kad se zlatno sunce rodi,
Milujem ti vlasi. Kad mali slavuji
Zapjevaju slatko u šumskoj slobodi,
Tvoj mi glasak bruji.
Kad lagani vjetrić kroz ružice pirne,
Ljubim njedra tvoja. U zv'jezdama sjajnim
Gledam oči tvoje; i sred noći mirne
Ja se molim za te anđelima bajnim...