Neimenovana pesma Alekse Šantića 33
Ako moje pjesme spomenom te more,
Pa bez sanka bdiješ sve do same zore,
Ugušiću poj, -
Čedo duše svoje što grli bez mira
Sjajni prizrak tvoj,
Zvuk što u tvom srcu tihi pokoj dira,
Probuditi neće nikad moja lira.
Iskidaću žice... Kô dan kad se gasi,
Nek pod nebom umru pošljednji uzdasi
I pošljednji poj...
No suze će moje biti moji glasi
I uzdisaj moj;
I kad umre, pjesma umrla mi nije,
Jer besmrtnost njena u suzi se krije...