Neimenovana pesma Alekse Šantića 30
Ne mirišu danci planinskijem cvijetom.
Gle malena tica kako slabim letom
Prelijeće lug,
A sjetna joj pjesma sa trepetom tone
U sumračni krug,
Pa smorena tugom na grančicu klone
I sa bolom gleda na uvelke one...
Oj tičice moja što te goni tama,
U bolima tvojim ti nijesi sama,
I ja sam ti drug:
Sa pjesmicom tvojom, što je tuga kreće
Kroz oblačni krug,
Moja duša bludi i sa suzom slijeće
Na mogilu dana što se vratit neće.