Neimenovana pesma Alekse Šantića 22
O, ne sklanjaj milo lice
S prozora ti visokoga,
Pusti nek me ozgo zgrijeva
Svijetli odsjaj lica tvoga.
Tako sunce sa visina
U dolini cvijetak grije,
A on strepi, žudi, želi,
Pa slađani život pije.
O, pa čuj me, sunce sjajno,
Pred kojijem žudno stojim:
Gri' me, gri' me sa visina
Rajskim plamom - okom tvojim!