Sunce jarko, ne sijaš jednako,
Moj me dragi ne ljubi jednako!
Znaš, nevero, kako si se kleo,
Pred ikonom, pred svetim Nikolom,
Na sred sela, kod krsta crvena?
Ti se kleo, da si me voleo:
„Drugu neću, za tobom umreću!”
A sad, dragi, na me i ne glediš!
Il’ me ljubi, il’ me se okani,
Ili mene mlađanu sarani —
Ja se mlada tobom pomami.

Izvor

uredi

Stevan Bošković. 1862. Bačvanske pesme. Pečatnja Ignjata Fuksa: Novi Sad. str. 6-7.