Dugo sam i tužno
Lutao po mraku
Željenoga lica
Ne videći zraku.
Ta mi zraka najzad
Zas'ja iznenada,
Nu bi munja koja
Smrt mom srcu zada.
Što ne bi sa srcem
I t'jelo ub'jeno,
Te bar da je tako
Sad sve dovršeno?
Kog izdade ljubav
I s njom svaka nada,
Komu s' mračno diže
Svaki dan i pada,
Šta će tomu prazno
Same puti biće?
Tek je u ljubavi
Svjetlost, puno žiće;
Pa u našem srcu
Kad se ljubav svrši
Trebalo bi da se
S njom i život skrši.
Matija Ban: Različne pjesme, knjiga 8, strana 43-44, Beograd, 1892, Srpska kraljevska akademija.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.