Na sestrinom grobu
Sve prolazi, pada,
Sve zaborav krije,
Ali moja tuga
Još prestala nije.
Još jednako srce
Uzdahe mi vije,
Još jednako suza
Za tobom se lije.
Ja ne mogu, sejo,
Uvenuli cvijete,
Zaboravit nikad
Uspomene svete.
Ja se sjećam, sjećam
Onih zlatnih dana
Kad kucahu naša
Srca razdragana.
Ja se sjećam svega:
Kad, prepuni sreće,
Po poljani ravnoj
Izbirasmo cvijeće...
Oh, sjećam se, sjećam
I ljubavi tvoje,
Sa kojom si uvijek
Susretala svoje.
Što se više sjećam
Sve je tuge više,
Još ne može duša
Sliku da ti zbriše.
Sve prolazi, pada,
Ali tuga tajna
U mojoj je duši
Kao vječnost trajna.
Valjda samo "časak"
Što me minut neće -
Sa srca mi, duše
Tu tugu odnijeće.
Ja ne mogu, sejo,
Uvenuli cvijete,
Zaboravit nikad
Uspomene svete.
U Mostaru, 21. januara 1892.