Zbogom mila dušo —
Ljubavi jedina,
U daljinu sad ti
Odlazim, Emina.
Al' u srcu nosim
Sliku tvoga čara,
Da me u tuđini
Sjetnog razgovara...
Al' opet će, opet
Dobri Alah dati —
Pa ćemo se skoro
Za navjek sastati.
U đul-bašti đe no
Slatki bumbul poje,
Milovaću opet
L'jepe vlasi tvoje.
I slušaću šapat
Sa tvojih usana —
I srećan ću biti
K'o i prošlih dana!
Izvor
1896. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina prva. str. 144.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.
