Aleksa Šantić

Naperena jedra b'jela
    Kao lake tice let,
Plovi šajka kao str'jela,
    Upravila čili kret.

Blagi žubor razvio se,
    Vali slave sunčev sjaj,
A tu slavu vjetri nose
    U daleki neba kraj.

Više mene u visini
    Uznio se ždrala roj,
Lete kraju u daljini,
    Punoj cv'jeća zemlji toj.

Plovi, šajko, ne prestani -
    Nek' te vjetra nosi moć,
Mirisavoj, cvjetnoj strani
    Moje srce želi doć'.

Tamo, tamo, kuda ždrali
    Upravljaju laki let,
Tamo gdje se vječno hvali
    Miomirom svježi cv'jet.

Tamo, gdje se bez prestanka,
    K'o u raju nebesnom -
Čuje pjesma svakog danka
    U odjeku veselom.

Tamo, gdje 'no ne prestaje
    Osvićati zlatni maj,
Tamo gdje se zora sjaje.
    K'o rubina dragi sjaj.

Plovi, šajko, a s visine
    Štitiće te blagi Bog!
Plovi, šajko, u daljine
    Do zlatnoga cilja svog!

U Dubrovniku, 23. decembra 1889.