Najpre treba pamet da ide, pa onda jezik

* * *


Najpre treba pamet da ide, pa onda jezik

Vezak vezle dve Jankove seje
Na čardaku na debelom ladu,
Izmeđ sebe same besedile:
„Zalud Janku, zalud bratu našem,
Zalud njemu lepota njegova, 5
Kad on ljubi od neroda granu.”
To slušao taj vojvoda Janko,
Pa bessdi bratu Veselinu:
„Oj Boga ti, brate Veseline,
A ti uzmi svoju sna’u Ružu, 10
Pa je vodi našem rukosadu,
Rukosadu, našem vinogradu,
Pa je danas pogubiti moraš;
Ako li je pogubiti nećeš,
Ti se nećeš nanositi glave.” 15
Kad je brate reči saslušao,
On govori svojoj snaji Ruži:
„Oj Ružice, rođena snašice,
Obuci se što se bolje možeš,
Pa ajdemo našem rukosadu, 20
Rukosadu, našem vinogradu!”
Obuče se rumena Ružica,
Obuče se što god bolje može,
Pa odoše njinom rukosadu,
Rukosadu, njinom vinogradu. 25
Kad su bili sred gore zelene,
U gorici rumena ružica,
Al’ govori dever-Veseline:
„Vidiš, sna’o, rumena Ružice,
A vidiš li rumenu ružicu? 30
Da ne cveta svake godinice,
Davno bi je posekao Janko.”
To se Ruža ništa i ne seća.
Kad su ot’šli njinom vinogradu,
Al’ govori dever-Veseline: 35
„Vidiš, sna’o, našeg vinograda?
Da ne rodi svake godinice,
Ne bi njega ni kopao Janko.”
To se Ruža ništa i ne seća.
Al’ besedi dever-Veseline: 40
„Oj Ružice, roćena snašice,
Mene jeste zapretio Janko,
Da te danas pogubiti moram;
Ako l’ tebe pogubiti neću,
Ja se neću nanositi glave.” 45
Al’ besedi rumena Ružica:
„Oj Boga ti, dever-Vsseline,
Ako li me pogubiti moraš,
Ne seci me po svilen-pojasu,
Već me seci po bijelom grlu, 50
Pod pojasom muško čedo ima.”
Tek to reče rumena Ružica,
Porodi se rumena Ružica. -
Zavi dete dever-Veseline,
Zavi dete u svilen-maramu, 55
Sna’u Ružu u svilen-dolamu,
Pa odoše kroz goru zelenu;
Ne nosi je svome belom dvoru,
Već je nosi gore na čardake.
Zatim malo vreme postojalo, 60
Malo vreme, nedeljica dana,
Pokaja se taj vojvoda Janko:
„Aoj mene i do Boga moga!
Da je mene moja Ruža živa,
Makar mene čedo ne rodila.” 65
Al’ besedi dever-Veseline:
„Nisam, brate, pogubio Ružu.
Eno Ruže gore na čardaku,
I kod nje je muško čedo malo.”
Pa uzeše muško čedo malo, 70
Pa ga nose crkvi na krštenje,
Lepo su mu ime nadenuli,
Lepo ime Na’od-Simeune.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Napomena

  • Matica, IV, 10. XII 1869, 34, 795-796.
  • Srpske narodne pesme, br. 7, iz zbirke B. U. M.
  • Varijanta: SNP I, 760.

Reference

Izvor

  • Zoja Karanović, Narodne pesme u Matici, Novi Sad : Matica srpska ; Beograd : Institut za književnost i umetnost, 1999., str. 201-202.