Munje i gromovi
| Munje i gromovi Pisac: Jovan Jovanović Zmaj |
Vedro bilo pak se natuštilo.
Sukobe se dva mutna oblaka
Oružana munjam’ i gromov’ma,
Jedan drugog na megdan zaziva,
Koj’ će prvi da drugoga smrvi.
Plahe su se ukrstile munje,
Kano mači u rukam’ junačkim,
A gromovi, nebeski topovi,
Udaraju kao b’jes na b’jesa, —
Zemlja drhće, kamen se potresa.
Grješni bl’jede, — u zemljicu glede;
Pravda ćuti, a nepravda strepi.
Bože dragi, tvoja volja radi —
Bez nje nema ni ljeta ni cv’jeta,
Bez nje mrava ne zaboli glava!
— Oblaci se ljuto pohrvali,
Pobacali munje i gromove,
Munje pale na visoke st’jene
A gromovi na zelen-planine;
Vile b’jele tome se vesele:
One kupe munje i gromove,
Pak ih slažu u davor potaje, —
Te potaje niko ne doznaje.
Još pjevaju svojski, zagrlinski,
Prip’jevaju vilski, ravijolski:
„Doć’ će ȍra srpskijeh sokola,
Trebaće im munja i gromova!”
Izvor uredi
- 1895. Brankovo kolo za zabavu, pouku i književnost. Godina I, broj 1, str. 4.
|