Mujo i Alija (iz Crne gore)
Dva su brata divno živovali:
Jedno Mujo, a drugo Alija;
Koliko su divno živovali,
Ispod sebe konje mijenjali
I sa sebe svijetlo oruže; 5
Pa se digli na jezero mutno,
U jezero utvu ugledaše,
Oba su ju pozlaćena krila.
Mujo pušti sivoga sokola,
A Alija pitomu žuricu, 10
Uloviše utvu u jezero.
Mujo reče: "Soko je ufati."
A Alija: "Nije, no žurica"
To je Muju ža' na sv'jetu bilo,
Pa sjedoše pod jelu zelenu, 15
I pod jelu piju vino ladno,
U vino ih sanak prevario.
To gledale tri bijele vile,
Najstarija vila besjedila:
"Čudne onjen dva dobra junaka! 20
"Koja bi ih vila zavadila,
"Dati ću ju stotinu cekinah."
No najmlađa polećela vila,
Polećela na bijela krila,
Ona pade Muju više glave, 25
Pa mi tople suze prolijeva,
Dok Mujovo progorelo lice;
Skoči Mujo, ka' da se pomami,
Kad pogleda, ugleda đevojku,
Pa aliju brata dozivaše: 30
"Ustan', Ale, doma da idemo!"
Skoči Ture od zemlje na noge,
Pa je Muju bratu govorio:
"A ne, Mujo, rđa te ubila!
"Tebe dvije, a mene ni jedna!"[2] 35
To je Muju ža' na sv'jetu bilo,
Od pojasa povadi handžara,
I Aliju na srce ud'rio.
Pade Ale na zelenu travu,
A Mujo se đoga dofatio, 40
Za se bači lijepu đevojku,
I okrenu dvoru niz planine.
Stade cika Alijna vrančića,
Ale ranjen brata dozivaše:
"O ti Mujo, brate i krvniče! 45
"Povrni se, Mujo, na tragove,
"Uzmi moga maloga vrančića,
"Da ne višti pusti proz planinu;
"A biće ti po družini fala,
"Ka' si svoje oči izvadio!" 50
Tad' se Mujo natrag povratio,
Te on uze Alijina vranca,
Na njeg' bači lijepu đevojku,
I uminu Mujo planinama.
Kad je bio nasred druma puta. 55
Srete vrana bez desnoga krila,
Pa je tici riječ govorio:
"A tako ti, crna tice vrane!
"Kako ti je bez desnoga krila?"
No mu tica piskom odgovara: 60
"Mene jeste bez krila mojega,
"Kako bratu, koji brata nema,
"Ka' i tebe bez Alije, Mujo!"
Onda Ture sobom besjedilo:
"Zlo ti, Mujo, današnje junaštvo! 65
"Da bud li me tice prekoriše,
"Da kako te braća i družina!"
No mu tade vila govorila:
"Povrni se, Mujo, na tragove!
"Nekada sam vidarica bila, 70
"Ja bih tvoga brata izvidala."
Povrnu se Mujo na tragove,
A kad tamo do jezera dođe,
Za sobom se Ture obrnulo,
Viđe vranca, a nema đevojke! 75
Brzo Mujo pripade Aliji,
Ali mu je duša ispanula.
Kad to viđe Mujo Ture mlado,
Od pojasa handžar povadio,
Njime svoje srce prekosio.80
